AIDS

Za osobu koja se zarazila virusom koji uzrokuje AIDS, dugoročni izgledi su neosporno mračni. No dijagnoza AIDS-a ne bi se trebala shvatiti kao trenutačna smrtna presuda. Uz pravilnu skrb osoba koja oboli od AIDS-a može odgoditi najgore simpto­me i živjeti produktivnim životom mnogo godina.

Sindrom stečenog nedostatka imuniteta (engl. AIDS ili franc. SIDA) nije po definiciji jedna bolest. Radi se, zapravo, o tome da teško oštećeni imu­nološki sustav čini oboljeloga od AIDS-a vrlo osje­tljivim na mnoštvo infekcija i bolesti. Smatra se daje uzročnik AIDS-a ljudski virus imunodeficijencije ili HIV, koji se širi preko zaražene sjemene tekućine, vaginalnih tekućina i krvi. HIV oštećuje sposobnost organizma da proizvodi dostatne količine bijelih krvnih zrnaca, nazvanih T-stanice, zbog čega organi­zam nije u stanju obraniti se od bakterija ili virusa koji ga napadaju.

Simptomi se uvelike razlikuju od zemlje do zem­lje, a čak i od jedne ugrožene skupine do druge. U SAD-u i Europi kod oboljelih od AIDS-a često se ja­vljaju Kaposijev sarkom (rijedak oblik raka kože), pneumocistična upala pluća i tuberkuloza. U Africi oboljeli od AIDS-a obično propadaju od tempera­ture, proljeva i ustrajnog kašlja. Pojava bilo koje od približno 28 bolesti i skupova simptoma koji se u SAD-u povezuju s AIDS-om i pozitivan test antitijela na HIV gotovo će sigurno dovesti do dijagnoze AIDS-a.

U većini slučajeva AIDS počinje gripoznim simp­tomima koji nalikuju mononukleozi. Oni mogu po­trajati i dva tjedna do nekoliko mjeseci nakon što virus uđe u organizam.

Nakon ovog prvog stadija simptomi mogu nestati na nekoliko godina. Iznimno je važno kako se tije­kom ovog razdoblja oboljeli od AIDS-a brine za sebe zato što se HIV u organizmu množi, prvo polako, a zatim brzo. Kako virus sustavno uništava stanice koje suzbijaju infekcije, imunološki sustav počinje otkazi­vati te pacijent postaje osjetljiv na različite bolesti i tumore. Ovaj se stadij katkad naziva ARC (engl. AIDS-related complex) ili kompleks vezan uz AIDS. AIDS u punom zamahu - stadij u kojemu se počinju razvijati ozbiljne infekcije - možda će se pojaviti tek

5 do 10 godina nakon početka zaraze HIV-om. Smrt obično nastupa 2 do 3 godine kasnije.

Liječnici u SAD-u prvi su prepoznali AIDS 1981. godine, ali nedijagnosticirani slučajevi počeli su se

 

pojavljivati još 1979. Prije toga AIDS je vjerojatno postojao u Africi i nekim karipskim zemljama.

lako AIDS može pogoditi svakoga, prvo se po­javio među homoseksualcima i biseksualcima koji su imali puno spolnih partnera. Budući da su mnogi od tih muškaraca također upotrebljavali i stimula­tivna sredstva (poput amilnitrata), liječnici su prvo mislili da su ta sredstva izazvala bolest. Konačno, istraživanja su pokazala da se AIDS prenosi tje­lesnim tekućinama. Taje hipoteza potvrđena kad su se intravenski narkomani, heteroseksualci i ljudi koji su dobivali transfuzije krvi počeli zaražavati AIDS-om.

Ova najozbiljnija zdravstvena kriza našega vre­mena sada je dosegla razinu epidemije. Sirom svi­jeta više od 14 milijuna ljudi zaraženo je virusom HlV-a. Vjeruje se da u SAD-u čak 1,5 milijuna ljudi ima taj virus, a broj slučajeva AIDS-a svake se godine udvostručuje; u mnogim gradovima SAD-a AIDS je glavni uzrok smrti osoba u dobi između 25 i 44 godine.

Najugroženiji od AIDS-a su osobe koje se upu­štaju u spolne odnose ne upotrebljavajući prezerva­tive te djeca majki zaraženih AIDS-om. Isto su tako jako ugroženi i intravenski narkomani oba spola koji dijele igle te ljudi koji su primili transfuzije krvi ili faktore zgrušavanja između 1977. i 1"985. godine, prije uvođenja standardnog postupka pretraživanja darovane krvi na AIDS. Trenutačno, kako se AIDS širi i u heteroseksualnoj populaciji, žene među zara­ženima čine skupinu koja najbrže raste. U SAD-u virusom se zarazilo više od 80 000 žena u dobi od 15 do 44 godine.

Dobra vijest je da se AIDS može spriječiti. Pod uvjetom da niste u opasnosti zbog intravenskog uzimanja droga, zarazu HlV-om možete izbjeći kroz monogamni odnos ili smanjiti opasnost od zaraze prakticiranjem sigurnog seksa - što znači, prije sve­ga, upotrebu prezervativa.

Prema nedavnim pokazateljima, sve više ljudi poduzima takve mjere opreza. Nacionalna anketa o zdravlju i društvenom životu, koja je objavljena 1995. godine, otkrila je da od 10 odraslih Ameri­kanaca gotovo 3 izjavljuju da su dramatično izmije­nili svoje spolno ponašanje kako bi smanjili opasnost od zaraze AIDS-om. Temeljnom studijom spolnog ponašanja odraslih osoba ispitivalo se spolne navi­ke i stavove približno 150 milijuna ljudi. Rezultati

ankete između ostalog pokazuju sljedeće:

♦   29 posto ljudi izjavilo je da češće koristi prezervative

♦   26 posto je reklo da će vjerojatno biti monogamni

♦   25 posto je reklo da pažljivije biraju partnere ili ih bolje upoznaju prije nego što postanu intimni

♦   11 posto je izjavilo da su odlučili suzdržavati se od spolnih odnosa jer se boje da će se zaraziti AIDS-om

Simptomi

Ovi se simptomi ubrajaju među najčešće simptome AIDS-a:

♦  dugotrajan umor koji ne možete objasniti

♦  natečeni limfni čvorovi

♦  vrućica koja traje duže od 10 dana

♦  noćno znojenje

♦  neobjašnjiv gubitak težine

♦  oštećenja na koži ljubičaste ili bljeđe boje ili sluzasta opna, koja ne prolazi

♦  ustrajan, neobjašnjiv kašalj ili grlobolja

♦  zadihanost

♦  uporne prehlade

♦  ustrajan težak proljev

♦  gljivične infekcije

♦  sklonost masnicama ili krvarenju koju se ne može objasniti

Obratite se liječniku

♦  ako imate više od jednog navedenog simptoma, možda nemate AIDS, ali se sigurno radi o nečemu što treba liječiti.

Uzroci

Znanstvenici sumnjaju da najmanje dva virusa uz­rokuju AIDS: HIV-1 i HIV-2. Ovi virusi u cijelom svijetu zaraze jednak broj ljudi, ali HIV-1 je daleko premoćniji u Sjevernoj Americi.

Istraživači još ne znaju točno kako HIV djeluje, a neki se pitaju uzrokuje li zapravo taj virus AIDS ili se samo pojavljuje zajedno s njim. Iz nekog razloga imunološki sustav ne može otkriti HIV. Virus ulazi u organizam kroz male ogrebotine ili posjekotine u sluznici usta, rodnice ili zadnjeg crijeva te uništava T-stanice, pa tako imunološki sustav počinje slabjeti. Kod pacijenata se zatim počinju javljati infekcije koje ih konačno i usmrte.

AIDS nije jako zarazna bolest. Jedini način na koji ga možete dobiti je putem vaginalnog, oralnog ili analnog seksa bez zaštite sa zaraženim partnerom ili zaraženom krvi, do čega može doći intravenoznim uzimanjem droga ili transfuzijom.

AIDS ne možete dobiti ljubljenjem. Jedna bje­lančevina u ljudskoj slini sprečava da se bijela krvna zrnca zaraze virusom AIDS-a. Ta se bjelančevina vezuje za bijela krvna zrnca i štiti ih od zaraze. Ovo otkriće može dovesti do novih strategija za razvoj lijekova protiv AIDS-a, kao što je ubrizgavanje ove bjelančevine izravno u krvotok kako bi se spriječilo virus da napadne krvne stanice.

Također se ne morate bojati da ćete se zaraziti AIDS-om ako živite s nekim tko ga ima. HIV se ne može prenijeti zahodskom daskom ili predmetima koje dodiruju ljudi oboljeli od AIDS-a. Niti ćete oboljeti od ove bolesti ako dijelite hranu s nekim tko je zaražen zato što HIV ugiba vrlo brzo kad se nađe izvan organizma.

DIJAGNOSTIČKI

POSTUPCI

Tijekom nekoliko tjedana zaraze, organizam bi tre­bao stvarati antitijela na virus koji liječnik može ot­kriti pretragama krvi. No organizmu može trebati i do 35 mjeseci da bi stvorio količinu antitijela koju je moguće otkriti, pa ako mislite da ste zaraženi, oso­bito ako ste u visokorizičnoj skupini, morali biste se testirati na AIDS svakih 6 mjeseci.

Prva pretraga koju ćete morati obaviti je ELISA (engl. enzyme linked immunosorbent assay - imu- nosorbentni test vezan uz enzime). Ova je pretraga uglavnom pouzdana, no pozitivan rezultat (što znači da su otkrivena antitijela) bi se uvijek morao potvr­diti; liječnik će možda zatražiti još i Western blot, pretragu krvi koja gotovo nikada ne pokazuje pozi­tivne rezultate ako oni nisu uistinu pozitivni.

Prije nego što se odlučite na testiranje za AIDS, svakako tražite savjet od stručne osobe. Pozitivan rezultat testa može izazvati kod vas duboku psihičku krizu. Savjetnik vam može pomoći da izađete na kraj s tjeskobom, žalošću i strahom koje ćete isprva vjerojatno proživljavati.

Ako ste na testu pozitivni, pripazite svakako da vam liječnik obavi cjelovite pretrage kako biste otkri­li druge spolno prenosive bolesti, poput gonoreje, genitalnog herpesa ili sifilisa.

Iznimno je važno da obavijestite svoje spolne partnere o svojoj dijagnozi. I oni se također moraju testirati i liječiti.

Liječenje

Gotovo svi kod kojih se A1DS razvije u punini ko­načno podlegnu bolesti, ali antibiotički i antivirusni lijekovi mogu produžiti život nekoliko godina. U svakom slučaju, nikad se ne biste smjeli sami poku­šavati izliječiti od ove po život opasne bolesti: uvijek zatražite savjet liječnika. I čuvajte se tvrdnji o prona­đenim »čudotvornim« lijekovima. Oni naprosto ne postoje.

Trenutačno postoji nekoliko stotina ispitivanja na ljudima da bi se testirali lijekovi za liječenje AIDS-a i srodnih oboljenja. Oni uključuju lijekove protiv virusnih oboljenja, lijekove koji mijenjaju imunološki sustav te lijekove protiv infekcija i lijekove protiv raka.

Ispitivanjem američkog Nacionalnog instituta za alergijske i zarazne bolesti otkrilo se da jedna bje­lančevina koja se stvara prirodnim putem može ponovno izgraditi imunološke sustave oštećene AIDS-om. Ta bjelančevina, nazvana interleukin 2, dramatično je povećala broj T-stanica kod 6 od 10 ljudi koji su je uzeli. No nije djelovala kod osoba u uznapredovalom stadiju AIDS-a, a isto tako ima te­ške popratne učinke, uključujući osip, mučninu, proljev i potištenost. U tijeku su nova ispitivanja ove bjelančevine.

Drugo pokusno liječenje, koje se sada primje­njuje u Francuskoj, jest pasivna imunoterapija. Taj način liječenja ne produžuje životni vijek oboljelih od AIDS-a, ali može spriječiti da se razbole onako kako bi inače mogli. Pacijentima s uznapredovalim AIDS-om ubrizga se plazma zdravijih darovatelja zaraženih HlV-om. Istraživači se nadaju da će ove injekcije poboljšati otpornost organizma pacijenata s uznapredovalom bolešću i pomoći im da suzbiju bolesti povezane s AIDS-om. Početni rezultati su obećavajući.

lako se istražuje cijeli niz cjepiva za sprečavanje AIDS-a, znanstvenici imaju teškoća pronaći ono koje djeluje. Postoji teorija da bi ubrizgavanje oslabljenog oblika virusa nekoj osobi potaknulo njezin obram­beni sustav da prijeđe u snažan napad na HIV i izgradi otpornost. No liječnici su, razumljivo, neod­lučni da bilo kome ubrizgaju HIV, bojeći se da bi čak i oslabljeni virus mogao izazvati AIDS.

Sličnim djelovanjem, tim istraživača iz Nacional­nog instituta za alergijske i zarazne bolesti razvio je cjepivo sa »samoubilačkim genom« koji omogućuje da ga se uništi kad jednom obavi svoj posao. Oslab­ljeni HIV nosi jedan dodatni gen uzet iz virusa her­pesa. Stanice koje se zaraze HlV-om se tada mogu selektivno uništavati ganciclovirom, lijekom protiv herpesa. Dosad je ovo cjepivo ispitano samo u epru­veti. Planiraju se provjere na životinjama i ljudima.

Konvencionalna medicina

Aktualno izborno liječenje za oboljele od AIDS-a je upotreba snažnih antivirusnih lijekova. U njih se ubrajaju zidovudin, didanosin i dideoksicitidin. Nije¬dan od njih ne liječi AIDS, ali pomoću njih mogu se nekoliko godina odgoditi najgori simptomi te bolesti.

Zidovudin, poznatiji pod zaštićenim imenom AZT, daleko je najrašireniji i bit će vjerojatno prvi lijek koji će vam dati liječnik. AZT usporava virus uplićući se u način na koji se on množi. Problem s AZT-om je da virus često postaje otporan na njega u roku nekoliko godina. AZT također izaziva popratne učinke, kao što je obiman gubitak mišićne mase, mučnina, akutne glavobolje, nesanica, hepatitis, de¬mencija i kancerozni limfomi.

Prelaženje na drugi lijek, poput didanosina, po¬moći će privremeno, iako ovaj lijek izaziva popratne učinke poput proljeva, živčanih tegoba i upale guš¬terače. Kombiniranje lijekova često je najkorisniji oblik liječenja.

Alternativni načini liječenja

U kombinaciji s medicinskim liječenjem, mnogi alternativni načini liječenja mogu produžiti i pobolj­šati kvalitetu života oboljelih od AIDS-a. Ispitivanja pokazuju da mnogi oboljeli od AIDS-a dobro rea­giraju na nutricionističke programe za povećanje otpornosti organizma. Pacijenti isto tako pokazuju značajno poboljšanje nakon tehnika za smanjenje stresa. Još jednom, čuvajte se svakog liječenja koje se proglašava »čudotvornim«.

AKUPRESURA

Vaš imunološki sustav može djelotvornije funkcioni­rati ako smanjite stres u svom životu. Jedan postupak akupresure koji, čini se, ublažava umor i napetost poznat je kao Zdenac ramena. Pritisnite Žučni mje­hur 21, najvišu točku ramenog mišića na pola puta između vanjskog vrška ramena i kralježnice. Činite to kod kuće nekoliko puta na dan. (Vidi Dodatak radi podrobnijih informacija o položaju točke Žučni mjehur 27.)

AKUPUNKTURA

Čini se da u kombinaciji s kineskim ljekovitim biljem akupunktura poboljšava imunološke funkcije i ubla­žava simptome AIDS-a, uključujući noćno znojenje, umor i probavne tegobe. Pomoću akupunkture or­ganizam također može suzbiti sekundarne infekcije i ukloniti kožna oštećenja. Zatražite savjet osposob­ljenog praktičara.

AROMATERAPI JA

Stres možete smanjiti i udisanjem aroma različitih ulja, poput lavande (Lavandula officinalis). Za zacje­ljivanje kožnih oštećenja izazvanih AIDS-om, aroma- terapeuti preporučuju mazanje antivirusnim uljima kajeputovca (Melaleuca spp.) i češnjaka (Allium sa- tivum).

TJELOVJEŽBA

Nekoliko ispitivanja pokazuje da umjerena tjelo­vježba znatno povećava aktivnost imunološkog sus­tava. U jednom ispitivanju vježbanje aerobike poti­calo je stanice imunološkog sustava u oboljelih od AIDS-a. No od previše vježbanja aerobike imunitet može oslabjeti, pa molite liječnika da vam on pre­poruči program tjelovježbe.

KINESKO LJEKOVITO BILJE

Mnoge kineske ljekovite biljke bile su djelotvorne u liječenju simptoma AIDS-a poput noćnog znojenja, umora, neuropatije i proljeva. Kinesko ljekovito bilje također može ublažiti popratne učinke nekih kon­vencionalnih lijekova.

U ljekovito bilje koje djeluje poput tonika, tj. jača obrambeni sustav organizma, ubrajaju se kozlinac (Astragalus membranaceus), ganoderma (Ganoder- ma lucidum) i azijski ginseng (Panax ginseng). Sma­tra se da glatki sladič (Glycyrrhiza glabra) jača imu­nološki sustav i zaustavlja virus herpesa.

Trihosantin, bjelančevina iz korijena kineskog krastavca, je ekstrakt pomoću kojega se tvori tri­hosantin ili spoj Q, za koji se čini da pročišćava krv i suzbija niz infekcija.

Ekstrakt gljiva šitake (Lentinus edodes) također se uspješno upotrebljava za liječenje simptoma AIDS-a.

LIJEČENJE LJEKOVITIM BILJEM

Travari preporučuju nekoliko biljnih lijekova za ja­čanje imunološkog sustava i organizma. Rudbekija

Kategorija