Menierova bolest je poremećaj unutrašnjeg uha koji se s vremenom obično pogoršava, a često onemogućava zadovoljavajuće obavljanje posla, dovodi do nezgoda i psihološke uznemirenosti. Prvi put opisao ju je francuski liječnik Prosper Meniere prije više od sto godiina. Bolest označavaju brojni simptomi, svi povezani s tegobama unutrašnjeg uha mjesta u organizmu gdje su smješteni osjetni organ: za sluh i ravnotežu.
Više od devedeset i šest posto oboljelih od Menierove bolesti ima napadaje vrtoglavice ili omaglice. Ovakva razdoblja omaglice mogu trajati manje od jednog sata ili do dva dana, javljajući se rijetko, primjerice jednom godišnje ili često, primjerice nekoliko puta godišnje. Nakon napadaja bolesnik se često osjeća potpuno iscrpljeno i utone u san, a kad se probudi, osjeća se dobro.
Oboljeli od Menierove bolesti mogu se žaliti na različite tegobe sa sluhom, koje mogu i ne moraju biti praćene vrtoglavicom. Primjerice, u osobe može doći do postupnog gubitak sluha, šumova, zujanja ili zvonjave u ušima (tinitusa) ili može imati dojam da isti tonovi u svakom uhu zvuče drukčije, što je pojava koju nazivamo diplakuzijom.
Menierova bolest obično se javlja u osoba starih između 20 i 60 godina, prosječno u dobi od četrdeset godina. No poremećaj se može javiti i u četverogodišnjaka i u devedesetogodišnjaka. Tegobe obično počinju u jednom uhu i, u mnogih bolesnika, prošire se i na drugo uho. Katkad se bolest, iz nepoznatih razloga, povuče sama od sebe. Na žalost, nitko ne zna koji će bolesnici ozdraviti, a koji neće.
Simptomi
- povremena vrtoglavica, katkad praćena mučninom, povraćanjem, bljedoćom i iscrpljenošću
- tegobe sa sluhom, uključujući sve slabiji sluh, tinitus (zvonjenje u ušima), osjetljivost na buku te dojam da se ne čuju isti zvukovi u oba uha
- osjećaj da su uši pune, začepljene, nekad prije napadaja vrtoglavice
- glavobolja
Obratite se liječniku
- ako sumnjate da imate Menierovu bolest, jer liječnik treba potvrditi dijagnozu.
- ako imate napadaje vrtoglavice koji se ponavljaju, imate teškoća u održavanju ravnoteže – to može ukazivati na bolesti unutrašnjeg uha koje treba liječiti.
- ako sve slabije čujete; postupan gubitak sluha tijekom dužeg vremena može ukazivati na tegobu u bilo kojem dijelu uha (unutrašnjem, srednjem ili vanjskom) ili u mozgu.
- ako iste zvukove u svakom uhu čujete drukčije; to može ukazivati na postojanje još nekih poremećaja unutrašnjeg uha, uz Menierovu bolest.
Uzroci
Napadaje Menierove bolesti mogu pokrenuti tjeskoba, napetost ili prevelik unos soli. lako znanstvenici još uvijek raspravljaju o uzroku poremećaja, sa sigurnošću znaju da uključuje prekomjernu količinu endolimfe, tekućine koja ispunjava unutrašnje uho ili labirint (gore, desno).
Unutrašnje uho u stvari je par osjetnih organa smještenih u sljepoočnoj kosti, u postraničnom dijelu lubanje, jedan dio unutrašnjeg uha, spiralno oblikovana pužnica, pretvara zvučne valove u električne impulse, koje zatim šalje u mozak. Drugi dio sastoji se od niza prstenova koje nazivamo polukružnim kanalima. Te kanale ispunjava tekućina koja reagira na promjene položaja tijela (primjerice lijeganje, ustajanje, naginjanje u stranu). Signali iz ovih kanala, zajedno s informacijama koje pristižu iz očiju i živčanih završetaka kože, pomažu mozgu da razluči je li tijelo uspravno ili pada. Iz nekog razloga kod Meniereve bolesti unutrašnje uho puni se s previše tekućine, pa zataji osjet za ravnotežu. Katkad tekućina može prodrijeti i u pužnicu te utjecati na sluh.
Osobe s nepravilno oblikovanim unutarnjim uhom ili sljepoočnom kosti, bilo prirođeno ili kao posljedica ozljede, izložene su većoj opasnosti od razvijanja Menierove bolesti. Oblik srednjeg uha i razinu tekućine u njemu mogu promijeniti i neke bolesti, uključujući infekcije srednjeg uha, sifilis, leukemiju, otosklerozu (okoštavanje srednjeg uha) te poremećaje imunološkog sustava.
Liječenje
Budući da znanstvenici još nisu otkrili lijek za Menierovu bolest, liječenje je usredotočeno na ublažavanje simptoma i psiholoških učinaka poremećaja. Operativno liječenje rabi se kao posljednja mjera u bolesnika s izrazito teškim oblikom bolesti.
Prevencija
Najbolji način sprečavanja napadaja Menierove bolesti jest smanjenje stresa u svakodnevnom životu. Pokušajte uživati, možda u hobiju ili sportu. Pronađite vrijeme za bavljenje stvarima koje vas vesele: slušajte glazbu, okupajte se u opuštajućoj kupki, pročitajte časopis, popijte smirujući čaj od kamilice (Matricaria recutita) ili odvojite vrijeme da samo sjedite i ništa ne radite. Ukoliko stres i tjeskoba i dalje predstavljaju problem, možete potražiti pomoć psihologa.
Akupunktura
Za ublažavanje vrtoglavice posavjetujte se sa stručnjakom za akupunkturu o stimulaciji sljedećih točaka uha: neuralna vrata, simpatetička, bubrežna, zatiljna, adrenalna te srčana točka. Za liječenje kroničnih slučajeva, stručnjak za akupunkturu može obraditi tjelesne točke na bubregu, trostrukom grijaču te meridijanima slezene.
Aromaterapija
Za ublažavanje stresa u kupku dodajte eterično ulje lavande (Lavandula officinalis), geranija i sandalovine ili iskušajte nježnu masažu eteričnim uljem lavande i kamilice (Matricaria recutita).
Rad na tijelu
Kod kroničnih oblika Menierove bolesti posavjetujte se s osteopatom ili kiropraktičarem radi namještanja glave, čeljusti, vrata i donjeg dijela leđa zbog ograničenosti pokreta koja bi mogla utjecati na unutrašnje uho. Kod akutnih slučajeva vrtoglavice refleksolog bi mogao preporučiti masiranje područja uha. Ovo, kao i druga područja koja može biti korisno masirati.
Kinesko ljekovito bilje
lako neki stručnjaci za kinesku medicinu razlikuju više vrsta vrtoglavica, glavni višenamjenski lijekovi su ksantij (Xanthium sibiricum), cvijet magnolije (Magnolia liliflora), sladić (Glycyrrhiza uralensis), kozja krv (Lonicera japonica) i drugo ljekovito bilje. Posjetite stručnjaka za kinesku medicinu kako biste dobili odgovarajući recept, imajući na umu da ste možda alergični na neko kinesko bilje.
Homeopatija
Oboljeli od Menierove bolesti homeopatski se može liječiti na nekoliko načina, a svaki uključuje primjenu doze od 12x svakih četiri do šest sati. Za ublažavanje vrtoglavice tijekom akutnog napadaja koja se pogoršava osjetljivošću na kretenje te je praćena šumovima ili zujanjem u ušima, pokušajte primijeniti Bryoniju. Za vrtoglavicu i mučninu kod akutnog napadaja, rabite Cocculus. Za vrtoglavicu koja se pogoršava u ležećem položaju i pri okretanju i koju prati osjetljivost na svjetlo, primijenite Conium. Ukoliko se ne osjećate bolje nakon dan ili dva ili bolujete od kroničnog oblika Menierove bolesti, zatražite savjet iskusnog homeopata.
Psihomatsko liječenje
Kod Menierove bolesti pacijenti su zatvoreni u začaranom krugu napadaja praćenih tjeskobom i stresom, koji zatim izazivaju ponovne napadaje. Razni oblici liječenja masažom i jogom također su odlični načini smanjivanja stresa.
Prehrana
Neki nutricionisti preporučuju prehranu za Menierovu bolest kojom se nastoji povećati unos kalorija, masnoća i bjelančevina, iako nema dokaza da takva prehrana može izliječiti bolest. Specijalisti također preporučaju dnevni unos sljedećeg: 2000 mg vitamina C, po 50 mg vitamina B1, B2 i B6, 20 mg cinka te ostalih vitamina i minerala. Ako bolujete od Menierove bolesti, trebate izbjegavati sol, koja uzrokuje zadržavanje tekućine u tijelu te ograničiti unos tekućine. Neki stručnjaci drže da bi smanjenje količine tekućine u organizmu pomoglo zaustaviti porast tlaka unutrašnjeg uha, no to nije dokazano. Stručnjak za prehranu može preporučiti prehranu za specične tegobe.
Konvencionalna medicina
Liječenje Menierove bolesti često započinje primjenom lijekova kojima se nastoji sniziti tlak i smanjiti količinu tekućine u unutrašnjem uhu. Obično se propisuju diuretici (povećavaju izlučivanje tekućine mokrenjem) i sedativi (smiruju oboljelog i ublažavaju vrtoglavicu). Meklizin i diazepam, lijekovi su koje se obično propisuje za smanjenje omaglice, dok neki liječnici rabe i antihistaminike, primjerice prometazin i dimenhidrinat za ublažavanje vrto-glavice.
Nedavno su liječnici počeli preporučati i skopo- laminske flastere koji se rabe za liječenje morske bolesti. Ovi će lijekovi pomoći nekim bolesnicima, no znanstvena istraživanja ne podupiru jednoglasno njihovu uporabu jer, na primjer, mnogi mogu izazvati neželjene nuspojave, a ni jedan neće potpuno izliječiti poremećaj.
Neki liječnici propisuju i liječenje u »tlačnoj komori« za snižavanje tlaka u uhu promjenom vanjskog tlaka. Ukoliko oboljeli ima jake vrtoglavice, liječnik može propisati lijek aminoglikozid u pokušaju da se onesposobi dio labirinta odgovoran za ravnotežu, a očuva bolesnikov sluh. Ovaj se lijek obično propisuje bolesnicima u kojih je poremećaj zahvatio oba uha.
Razvijeni su i brojni operacijski postupci koji imaju sličan cilj – namjerno uništavanje labirinta unutrašnjeg uha radi smanjivanja teške vrtoglavice. Kirurške tehnike uključuju vestibularnu neurektomiju u koju spada presijecanje živaca koji vode u dio unutrašnjeg uha zadužen za ravnotežu te labirint- ektomiju, odstranjivanje labirinta. Ovi drastični postupci, koji ozbiljno remete ravnotežu i potpuno uništavaju slušni aparat, uglavnom se primjenjuju u bolesnika koji pate od teških vrtoglavica.
Primjenom jedne druge operacije, endolimfatičnog operacijskog zahvata, liječnik pokušava sačuvati i ravnotežu i sluh isušivanjem unutrašnjeg uha ili ugrađivanjem malih zalistaka ili cjevčica (šantova) u labirint da bi se smanjilo tlak. Nakon prve godine rezultati su obično dobri, no neki bolesnici kasnije se žale na ponovno pojavljivanje vrtoglavice.
Alternativni načini liječenja
Kao i većina konvencionalnih lijekova za Menierovu bolest, alternativni načini liječenja pokušavaju ublažiti stres i druge simptome.
Liječenje kod kuće
Tijekom napadaja Menierove bolesti mirno ležite i pokušajte se opustiti.
Pokušajte smanjiti unos tekućine i soli. Neki stručnjaci vjeruju da snižavanje razine tekućine u tijelu može pomoći smanjiti tlak izazvan porastom tekućine u unutrašnjem uhu.
Izbjegavajte kofein, pušenje i alkohol jer mogu povećati stres i ometati pravilan odmor.
Pokušajte se noću dobro naspavati.
Izbjegavajte vožnju, plivanje, penjanje po Ijestvama i ostale aktivnosti kod kojih bi napadaj vrtoglavice mogao dovesti do ozbiljne ozljede.
Dijagnostički postupci
U većini slučajeva, iskusan otorinolaringolog (specijalist za uho, grlo i nos) može lako odrediti imate li Menierovu bolest pregledom povijesti bolesti i izvođenjem nekih jednostavnih testova u ordinaciji. Ipak, s obzirom na činjenicu da vrtoglavicu i slušne tegobe mogu izazvati razni poremećaji, potpuno bezopasni ili jako opasni, katkad je prilično teško postaviti točnu dijagnozu.
Liječnik može radi isključivanja drugih bolesti provesti detaljne pretrage. Neki od dijagnostičkih postupaka koje bi mogao zatražiti su audiometrija, kojom se ispituje slušne mehanizme; rendgensko snimanje radi pregleda kosti lubanje ili nekih prijašnjih ozljeda; elektrokohleografiju, kod koje se kroz oubnjić uvodi sonda radi ispitivanja električnih značajki unutrašnjeg uha, koje bi mogle ukazati na orirodu slušnih tegoba.