Kritične godine za poroke

Uvijek se naglašava kako su mladi posebno rizična populacija što se tiče ovisnosti. Bilo da se radi o drogama, alkoholu, uvijek su mladi oni na koje se naročito naglašava opasnost. Mladi su u svom razdoblju odrastanja skloni rizicima, iskušavanju nepoznatog, dokazivanja u grupi i podcjenjivanju upozorenja.

Kada je riječ o alkoholu i duhanu, mnogi će ih početi uzimati smatrajući da je to ujedno društveno prihvatljiv način ponašanja jer smatraju da su nepoželjne posljedice na koje se upozorava iznimne. Polaze od činjenice da mnogi ljudi konzumiraju alkohol i cigarete, pa im naizgled nije ništa. Obično se konzumira istodobno i jedno i drugo jer uzimanje jednog sredstva ovisnosti olakšava i potiče uzimanje drugog.

Iako mladi odrastaju izloženi različitim utjecajima, obitelj je još uvijek u tom procesu nezamjenjiva, a na stavove i ponašanja utječe se na mnoge izravne i neizravne načine. Roditeljsko ponašanje te funkcioniranje i komunikacija unutar obitelji ne mogu biti zamijenjeni nikakvim drugim utjecajima. Iako se roditelji u tom razdoblju žale da su djeca daleko više pod utjecajem prijatelja, ne treba zaboraviti da postoji roditeljski utjecaj i na odabir prijatelja među vršnjacima.

Roditelji ne smiju zaboraviti da će njihovo dijete proći kroz fazu konformizma, odnosno odustajanja od svoje volje, kako bi se uklopili u skupinu. Iz tog razloga izuzetno je bitno da roditelji od najranijeg djetinjstva uče dijete da zauzima i brani vlastite stavove. Takva samopouzdana i izgrađena mlada osoba moći će i znati pravilno prosuditi i odlučiti u izazovnim situacijama.

Najrizičnije godine su godine puberteta kad se zapravo kreće u srednju školu. U Hrvatskoj je svaki treći srednjoškolac izjavio da puši, a svaki četvrti ili peti je probao marihuanu. Ne mora značiti, ako je probao marihuanu da će završiti na heroinu, ali ipak nikakav nagovještaj rizičnog ponašanja ne treba shvatiti olako.

Mladi koji su poročni imaju i rizičnije seksualne odnose (pod utjecajem opijata, bez zaštite, mijenjanje partnera).

S vašom djecom razgovarajte stalno, od najranijih dana, nastojte što više saznati o njima samima. Ne treba paničariti i širiti paniku tamo gdje je nema, ali ni zanemarivati naznake koje bi mogle biti upozorenje da se zbiva nešto nepoželjno.

Foto: Kati Neudert/Shutterstock