U žena koje su u dobi za rađanje, sluznica maternice – endometrij – svaki mjesec se zadeblja i priprema za prihvaćanje oplođenog jajašca. Ako ne dođe do oplodnje jajašca, suvišni slojeva tkiva i krv Ijušte se i izbacuju menstrualnim krvarenjem.
Razne bolesti – i dobroćudne i zloćudne – mogu utjecati na maternicu. Fibroidni tumori stijenke maternice su dobroćudni i nisu prekancerozni te žene koje ih imaju nisu izložene većoj opasnosti od raka maternice. Hiperplazija endometrija je najteže dobroćudno oboljenje maternice, a u nekih žena razvije se u rak maternice.
Većina karcinoma maternice nastaje u endometriju i nazivaju se rak sluznice maternice ili endometrijski karcinom. Najagresivniji sarkom maternice javlja se u mišićnoj stijenci maternice i uzrok je manje od pet posto svih slučajeva. (To se odnosi samo na rak endometrija.) Ako se ne liječi, rak endometrija može prodrijeti kroz stijenku maternice i zahvatiti mokraćni mjehur ili zadnje crijevo, ili se može proširiti na rodnicu, jajovode, jajnike i udaljenije organe. Na sreću, rak endometrija raste sporo : uglavnom se otkrije prije nego što se jako proširi.
Simptomi
Rak maternice u početku nema nikakvih simptoma. Simptomi se uglavnom pojavljuju s rastom zloćudne tvorbe, ali pet posto žena s rakom maternice nema nikakvih simptoma sve dok se bolest ne proširi na druge organe.
Najčešći simptomi su:
- abnormalno krvarenje iz rodnice. Prije menoupauze to znači neobično obilno mjesečno krvarenje ili krvarenje između mjesečnica. U žena koje ulaze u menopauzu, to znači bilo koje krvarenje iz rodnice, osim ako je žena na nadomjesnom hormonskom liječenju. Žene u postmenopauzi koje primaju nadomjesno hormonsko liječenje mogu imati mjesečna krvarenja nalik mjesečnici, što može prikriti simptome raka maternice. O svakom neobičnom ili obilnom krvarenju treba izvijestiti liječnika.
- iscjedak iz rodnice, od ružičastog i vodenastog do gustog, smeđeg, neugodna mirisa
- povećana maternica, koja se otkrije ginekološkim pregledom zdjelice
- neočekivan gubitak tjelesne težine; slabost i bolovi u donjem dijelu trbuha, leđima ili nogama. Ti simptomi pojavljuju se kad rak metastazira ili se proširi na druge organe.
Obratite se liječniku
- ako imate abnormalno krvarenje ili iscjedak iz rodnice. Takvo krvarenje nije simptom menopauze i ne bi se trebalo tako tumačiti. O krvarenju treba odmah izvijestiti liječnika. Rak maternice uglavnom se ne javlja prije menopauze, ali može se razviti u vrijeme početka menopauze.
Uzroci
Osobe koje su izložene velikoj opasnosti od dobivanja raka maternice su žene u postmenopauzi koje su rano dobile prvu mjesečnicu, koje su kasno ušle u menopauzu, koje pate od gojaznosti, dijabetesa ili visokog krvnog tlaka, nemaju djece ili ih imaju malo, u povijest bolesti imaju neplodnost, nepravilne mjesečnice ili hiperplaziju endometrija. Žene koje uzimaju lijek tamoksifen za liječenje raka dojke izložene su neznatno većoj opasnosti od razvoja raka maternice, a opasnost od dobivanja raka u menopauzi u žena koje su uzimale pilule za sprečavanje začeća manja je za 50 posto nego u žena koje ih nisu uzimale.
Sklonost razvijanju raka endometrija povezuje se s jačinom izlaganja endometrija estrogenu bez progesterona. Razlog za to je jednostavan: s visokim stupnjem diobe stanica, povećani su izgledi za mutaciju u stanice raka, a dok estrogen potiče diobu stanice, progesteron je koči. Suvremeno hormonsko nadomjesno liječenje za žene u postmenopauzi primjenjuje formulacije s niskom dozom estrogena kombiniranog s progesteronom, čime se opasnost od nastanka raka endometrija svodi na najmanju moguću mjeru. Ipak, žene koje primaju nadomjesno hormonsko liječenje trebaju redovito odlaziti na pregled kako bi se otkrilo simptome raka maternice.
Liječenje
Konvencionalna medicina uspješno liječi većinu žena s rakom maternice. Izbor liječenja ovisi o stadiju raka, dobi oboljele i općem zdravstvenom stanju.
Prevencija
Jednom godišnje obavite Papa test i ginekološki pregled. Ako ste u dobi za rađanje, trebate s liječnikom razmotriti razloge za i protiv uzimanja pilula za sprečavanje začeća. U bilo kojoj dobi, dobro je držati pod nadzorom tjelesnu težinu i kondiciju vježbanjem i prehranom s malo masnoća.
Konvencionalna medicina
Operacijski zahvat uobičajeno je liječenje za rak maternice koji nije počeo metastazirati ili se širiti. Poželjno liječenje za rani rak endometrija je totalna histerektomija (potpuno odstranjivanje maternice) kojom se odstrane maternica, vrat maternice, jajnici i jajovodi. Tako opsežan zahvat dovoljan je za liječenje ranog raka i najmanja je vjerojatnost ponovne pojave bolesti. Ako se bolest počela širiti izvan maternice, nakon operacijskog zahvata primjenjuje se liječenje zračenjem, s namjerom da se odstrane preostale stanice raka. Neki liječnici preporučuju zračenje i ako se rak nije proširio, ali je već velik.
Bolesnice s proširenim (metastatskim) rakom maternice često dobivaju hormonsko liječenje kako bi se usporio rast karcinoma. Kemoterapija ili zračenje mogu se primijeniti i za smanjivanje veličine i broja metastatskih tumora. Takvo liječenje rijetko dovodi do izlječenja, ali može produljiti život i ublažiti simptome. Operacijski zahvat može se izvesti ako će uspješno odstraniti udaljene tumore te ako je rak ograničen na organe mokraćno-genitalnog sustava.
Bolesnice u remisiji mora se kontrolirati svakih nekoliko mjeseci sljedećih nekoliko godina. Ako se ponovno pojavi rak, to se najčešće događa unutar tri godine. Ako se otkrije na vrijeme, opetovani se rak može liječiti agresivnim zračenjem ili novim operacijskim zahvatom.
Alternativni načini liječenja
Kao pomoć u svladavanju emocionalnih tegoba oboljelih od raka maternice, bolesnice mogu razmotriti mogućnost priključivanja skupini za pružanje potpore. Savjetovanje je osobito korisno za žene prije menopauze koje su nakon histerektomije potištene zbog saznanja da više ne mogu imati djecu.
Dijagnostički postupci
Papa test koji otkriva rak vrata maternice, otkriva i malen broj slučajeva raka maternice prije pojave simptoma. Inače se rak maternice uglavnom dijagnosticira kad se pojave simptomi. Ako biopsija tkiva potvrdi dijagnozu, slikanje, krvne pretrage i konačno operativni zahvat mogu odrediti stupanj oboljenja.