Atletsko stopalo

Atletsko stopalo je česta gljivična infekcija i ne morate biti sportaš da biste je dobili. Ova razdražujuča tegoba najčešće se javlja kod muškaraca i dječaka, ali je dosta česta i kod žena i djevojčica. Gotovo posve nepoznato u antičkoj Grčkoj i Rimu, kad su ljudi hodali bosi ili nosili sandale, atletsko stopalo je popratni proizvod društva koje većinu vremena drži stopala zatvorena u cipelama.

Simptomi

• Ljuskav, crven osip koji svrbi i obično počinje između prstiju; ako se ne liječi, razvije se u raspucalu kožu s mjehurićima koji se mogu inficirati
• suha koža na tabanima koja se guli
• neugodan miris stopala
• bjelkasti, lomljivi nokti koji se ljušte u slojevima

Obratite se liječniku

• ako osip ne reagira na lijek protiv gljivica koji se može nabaviti bez liječničkog recepta ili druge domaće lijekove tijekom četiri do šest tjedana; ili ako vas simptomi u bilo kojem smislu onesposobe. Potrebna vam je medicin­ska dijagnoza i liječnički recept za odgovarajući lijek.
• ako se osip razvije u mjehuriće, s jakim crvenilom, bolnim oticanjem ili gnojem; ili ako dobijete temperaturu. To su znakovi sekundarne bakterijske infek­cije, koja zahtijeva liječenje oralnim antibioticima.
• ako vam nokti na nogama postanu lomljivi ili promijene boju, obično u bjelkastu. Ovaj oblik atletskog stopala teško se iskorjenjuje i obično zahtijeva dugoročno medicinsko liječenje da bi se spriječilo njegovo vraćanje.

Uzroci

Razne vrste gljivica koje uzrokuju atletsko stopalo pri­padaju skupini po imenu dermatofiti, a koji također uzrokuju i svrbež u predjelu prepona. Gljivice bujaju u zatvorenom, toplom, vlažnom okolišu i hrane se keratinom, bjelančevinom koja se nalazi u kosi, noktima i koži. Atletsko stopalo je blago zarazno; može se proširiti izravnim dodirom s infekcijom i česticama kože zaostalim na ručnicima, cipelama i dnu tuša, kada te oko bazena, lako hodanjem bosim nogama ispod tuša u gimnastičkim dvoranama ili oko bazena možete povećati vjerojatnost da ćete dobiti atletsko stopalo, veća je vjerojatnost da ćete infekciju dobiti od nemijenjanja znojnih čarapa i obuće. Opasnost od dobivanja atletskog stopala može također ovisiti i o vašoj osjetljivosti. Na primjer, osobe koje su uzimale antibiotik dva tjedna ili duže nalaze se u većoj opas­nosti jer taj lijek ne samo da suzbija infekciju, nego i može uništiti korisne bakterije koje pomažu da se gljivični uzročnici atletskog stopala ne prošire. 

Liječenje

Atletsko stopalo biste morali početi liječiti na prvi znak svrbeža na stopalima ili crvenila među nožnim prstima. Većina slučajeva atletskog stopala može se izliječiti praškom protiv gljivica koji možete kupiti bez liječničkog recepta i održavanjem temeljne higijene. Temeljito perite i brišite stopala ujutro i uvečer, mije­njajte čarape svakodnevno i ne nosite iste cipele iz dana u dan. Svakodnevno posipajte stopala i unutrašnjost obuće praškom protiv gljivica.

Pobrinite se da vam stopala budu dovoljno na zra­ku. Ako ne možete hodati bosi ili nositi sandale, nosite pamučne čarape i obuću napravljenu od prirodnog, propusnog materijala poput kože ili tkanine, a ne od vodootpornih sintetičkih materijala. Ako se ne liječi propisno i trenutno, infekcija može biti vrlo ustrajna. Čak i kad se liječi lijekovima protiv gljivica, može proči i više tjedana prije nego što infekcija nestane.

Prevencija

Profesori tjelesnog odgoja, treneri, školsko medicinsko osoblje ili roditelji bili su na pravom putu kad su vas tjerali da u svlačionicama i oko bazena nosite nati­kače. Ali mi sad znamo da je osjetljivost na gljivice jed­nako važan čimbenik kao i samo dolaženje u dodir s njima. Smanjit ćete opasnost održavate li stopala čistima, suhima i naprašenima fungicidom koji može­te nabaviti bez liječničkog recepta. Ostale razumne mjere su:

Nosite pamučne čarape i cipele koje propuštaju zrak; cipele koje ne puštaju vodu unutra također ne propuštaju ni znoj van.
Nikada ne dijelite s drugima cipele, čarape ili ručnike.
Ako dobijete atletsko stopalo, perite svoje čarape i ručnike u što je moguće vrućoj vodi – ili ih iskuhavajte.
Budite dvostruko oprezniji glede stopala ako tijekom dva tjedna ili duže uzimate antibiotik. Lijek može uništiti korisne bakterije koje u nor­malnim uvjetima drže pod nadzorom gljivicu koja uzrokuje atletsko stopalo.

Liječenje ljekovitim biljem

Namačite stopala pola sata u otopini od 5 žličica hidrastisa (Hydrastis canadensis) na 0,5 I vode; isto tako možete naprašiti stopala kanadskom žuti kom. Ili sva­kodnevno utrljavajte ulje kajeputovca (Melaleuca spp.) u zahvaćeni predio stopala. Iskušajte i druge kupke i masti od ljekovitog bilja, slijedeći upute na etiketi: kaže se da mira (Commlphora molmol) suzbija gljivice; lavanda (Lavandula officinalis) može smanjiti upalu; krema od nevena (Calendula officinalis) se preporuča za liječenje ispucale kože.

Homeopatija

Da bi se smirila upala, iskušajte preparat koji možete nabaviti bez liječničkog recepta i koji sadrži Calendulu (neven). Profesionalni homeopat možda će preporu­čiti Graphites za stanje kod kojega koža vlaži.

Konvencionalna medicina

Za slučajeve koji odolijevaju domaćim oblicima lije­čenja, liječnik će možda propisati 1-postotnu terbinafinsku mast. Lijek je skup, ali liječenje terbinafinom može dovesti do potpunog izlječenja za tjedan dana. Liječnici propisuju oralne lijekove protiv gljivica za atletsko stopalo samo kad liječenje lijekovima za po­vršinsku upotrebu ne uspije, budući da to liječenje može imati ozbiljne popratne učinke, poput otrovnog djelovanja na jetru. Tipični oralni lijekovi su ketokonazol i grizeofulvin. Iste mogućnosti liječenja primje­njuju se na atletsko stopalo koje je zahvatilo nokte na nogama.

Alternativni načini liječenja

Za suzbijanje infekcije stavite 5 kapi ulja kajeputovca (Melaleuca spp.) u vodu za kupanje. Da biste ublažili svrbež, pokušajte također u kupku staviti 2 kapi ulja paprene metvice (Mentha piperita) i 4 kapi ulja ka­milice (Matricaria recutita).

Liječenje kod kuće

Namačite inficirana stopala u toploj, slanoj vodi (1 žličica soli na šalicu vode) 5 do 10 minuta svaki dan. Temeljito obrišite stopala, a zatim nanesite sodu bikarbonu među nožne prste ili natapkajte otopinu aluminijevog klorida, koju možete nabaviti u ljekarni. Možda će vam biti draže upotrijebiti prašak, kremu ili sprej protiv gljivica koji možete kupiti bez liječničkog recepta. Najdjelotvorniji proizvodi sadrže sredstva protiv gljivica klotrimazol ili mikonazol. Ako predio nije pun mjehurića ili ispucan, uklanjajte odumrlu kožu koja se Ijušti mekanom četkicom prije nego što nanesete prašak ili mast površinske primjene. Ne trga­jte kožu koja se Ijušti; možete oguliti okolnu zdravu kožu i proširiti infekciju.

Upotrebljavajte isti površinski oblik liječenja i za at­letsko stopalo noktiju na nogama, ali ne očekujte brzo djelovanje. Pazite da vam nokti budu podrezani te iščistite ostatke ispod inficiranih noktiju i oko njih glat­kom drvenom čačkalicom ili šibicom, a ne turpijicom za nokte kojom biste mogli ogrepsti ili izguliti kožu.