TNTGroup

Sindrom toksičnog šoka je iznenadno, potencijalno smrtonosno oboljenje, izazvano otpuštanjem otrova zbog prekomjernog rasta bakterije (Staphylococcus aureus) raširene u velikog broja žena. Poznato je da pogađa žene tijekom mjesečnog krvarenja, osobito one koje rabe tampone s velikom moći upijanja. Tijelo odgovara klasičnim simptomima šoka: nagli pad krvnog tlaka, nedostatna opskrba vitalnih organa kisikom i moguća smrt. Ova je bolest dospjela na naslovne stranice novina sedamdesetih godina nakon smrti nekoliko mladih žena koje su rabile određenu vrstu tampona s velikom moći upijanja. Ta je vrsta tampona kasnije povučena s tržišta.

U Hrvatskoj, kao i u mnogim drugim zemljama, rak želuca jedan je od najčešćih i najsmrtonosnijih karcinoma. No zanimljivo je da je ova bolest u SAD-u mnogo manje raširena nego prije. Gotovo uvijek rak želuca počinje u žljezdanom tkivu koje prekriva unutrašnjost želuca. Tumor se može proširiti po želučanoj stijenci ili može probiti želučanu stijenku i metastazirati u krvni optok ili limfni sustav. Kad jednom prodre izvan želuca, može se proširiti u druge organe.

Tendinitis je upala tetive ili njezina okruženja, traka vlaknatog tkiva koja povezuje mišić s kosti te prenosi silu koju mišić proizvodi. Tetive su otporne na savijanje, istezanje i okretanje, ali se mogu upaliti uslijed prekomjerne uporabe, bolesti ili ozljeda koje dovode do trganja vlakana ili drugih oštećenja. Bol može biti jaka te se može pogoršavati ako se oštećivanje nastavi zbog stalne uporabe zgloba. Upala tetive najčešće prođe za oko dva tjedna, no kronična upala tetive može trajati više od šest tjedana, vrlo često zato što oboljeli ne štedi bolesnu tetivu te joj ne ostavlja dovoljno vremena da zacijeli. Bolesti poput dijabetesa, artritisa i gib ta mogu usporiti izlječenje.

Tetanus je opasna bolest živčanog tkiva uzrokovana toksinom bakterije Clostridium tetani. Bakterijske spore nalaze se u zemlji, češće u obrađenoj nego u neobrađenoj. One također postoje u raznolikim okolišima, primjerice u životinjskom izmetu, kućnoj prašini, operacijskim dvoranama, zagađenom heroinu i ljudskom crijevu. Ako spore uđu u duboku ranu koja je prodrla do područja nedostupnog kisiku, počnu se razmnožavati i proizvoditi otrov koji ulazi u krvotok.

Uganuća i istegnuća ubrajaju se u najčešće ozljede i mogu biti u rasponu od uganuća gležnja do bolnih leđa. Kod uganuća dolazi do ozljede ligamenata, čvrstih, vlaknatih traka tkiva koje međusobno povezuju kosti u zglobu. Kod istegnuća dolazi do ozljede mišićnog tkiva, pri čemu se mišići ili tetive koje mišić učvršćuju za kost istegnu ili razderu. Uganuća ili istegnuća većinom će, nakon određenog vremena i mirovanja, proći sami od sebe. Međutim, kod jakog trganja ili potpunog pucanja ozlijeđenih tkiva obično je potrebno kirurško liječenje. Nakon ozljede uslijed uganuća, kosti u ozlijeđenom zglobu mogu ostati u neodgovarajućem položaju ili ligamenti mogu biti toliko rastegnuti i oslabljeni da je zglob iznimno podložan ponovnom ozljeđivanju.

Velik broj ljudi ima poremećaj sluha čija je narav dovoljno ozbiljna da oteža njihovu sposobnost razgovora i komunikacije, a mnogo je i onih koji uopće ne čuju te ih smatramo potpuno gluhima. Vjerojatnost pojave poremećaja sluha raste u starijoj dobi. Više od jedne trećine stanovništva starijeg od 75 godina ima tegobe sa sluhom, što često dovodi do osjećaja frustriranosti i društvene izolacije. Jedan oblik poremećaja sluha koji se javlja u starijoj životnoj dobi je prezbijakuzija. Najčešće se javlja između četrdesete i pedesete godine i postupno se pogoršava. Oboljeli od prezbiakuzije otežano razaznaju tonove visoke frekvencije te stoga teže razumiju govor žena i djece jer oni u pravilu govore višom frekvencijom nego muškarci. Prezbiakuzija češće i teže pogađa muškarce nego žene. Poremećaji sluha rjeđe se javljaju u djece, ali ako se ne liječe, mogu ozbiljno ugroziti djetetovu sposobnost učenja i socijalizacije. Na svakih tisuću djece najmanje jedno ima poremećaj sluha koji ugrožava njegovu sposobnost učenja govora.