Roditeljima se često savjetuje da što prije nauče djecu samostalnosti, pa čak i onu od 11 godina. S druge strane, stručnjaci kažu kako se dijete zbog svoje nježne duše, ako je predugo samo može istraumatizirati i razviti niz iracionalnih strahova. Dječji psihoterapeuti i psiholozi stoga ne preporučuju da djeca od 11 godina ostaju sama kod kuće svakim danom nekoliko sati, čak i ako ste prinuđeni.
U tom uzrastu djeca su sposobna razumjeti neke stvari poput da moraju ugasiti štednjak ili da ne otvaraju vrata svakome tko zvoni, no ona nisu sazrela razumijevati svoje iracionalne strahove. Ti strahovi nisu produkt okoline, već unutrašnjosti djece i to je ono najopasnije.
Kako možete pomoći djetetu kada primijetite da ga je strah
Razgovor s djetetom i različiti pokušaji da im racionalno objasnite njihove strahove nisu od koristi, time samo djeci pokazujete da ih ne razumijete no ne uklanjate njihov strah. Sve ovo može dovesti do toga da dijete razvije još veći strah od okoline te da zbog toga ne želi izići iz kuće. Ako nemate druge te niste često kod kuće, zamolite nekoga od rodbine ili susjeda da provede vrijeme s vašim mališanom.
Mnogi roditelji i dalje smatraju kako inzistiranje na tome da se dijete ostavlja samo kod kuće može to dijete samo ojačati. No upravo suprotno, to će u više slučajeva samo otežati njegove strahove te je stoga poželjno pronaći soluciju da se što više skrate periodi njegove samoće, barem privremeno dok dijete zaista nije spremno ostati samo kod kuće.
Djeca ranog, osnovnoškolskog uzrasta, od 7 do 11 godina se nalaze u specifičnom razvojnom periodu koji se stručno naziva latencija. Latencija je kao most između bure ranog djetinjstva, koja je iza njega, i bure puberteta, koja je ispred njega. U dovoljno dobrim uvjetima, na tom mostu, ono treba uspostaviti ravnoteža odraslog doba.
Dijete do 11. godine ima veliku potrebu za sigurnošću i pravilima kako bi na distanci držalo ranije strahove i izdržalo nove, koji dolaze sa stjecanjem novih vještina u kontekstu sada širem od obiteljskog. Kako bi se razvio taj red, sada potpomognut i zahtjevima sa strane škole, sve dječje želje; da prevari, isprlja, napravi nered potisnute su, ali ipak nisu tako daleke.
Kao i u svim drugim situacijama, iznimno je važno da svoje dijete promatrate kao individuu, te da osluškujete i pratite njegove postupke jer se stepenicama razvoja svako penje svojim tempom, i ne zaboravite da pri tom ima i odmorišta na različitim nivoima.
Foto: Pinkcandy/Shutterstock