Kažu da su prve tri godine najteže, a kad ono, svako malo vas vaš anđeo zaskoči s nečim neočekivanim. Nije uvijek lako snaći se na prvu. Pogotovo ako se nalazite usred reda na blagajni ili na večeri kod rodbine. Najčešće pitanje koje roditelje pogodi kao grom iz vedra neba je pitanje spolnosti. “Mama, mama, zašto Ana nema pimpek?” 🙂 Osim tjelesnog razvoja djeteta, ono se razvija i psihički.
Četverogodišnje dijete postaje svjesno tijela svog oca. Njegova golotinja, njegovo ponašanje u kupaonici postaje fokus u djetetovoj potrazi da ga razumije. Sada je vrijeme za povlačenje. Žensko dijete želi razumjeti u čemu se njihovo tijelo razlikuje od očevog. Na njihova pitanja je možda i lako odgovoriti kada imaju četiri godine, ali to vodi težim pitanjima s pet i šest godina.
Dječaci i djevojčice svjesni su svojih razlika kad navrše četiri godine. Već su sredili razlike između genitalija, tko piški stojećki i slično. Čim se riješe pelena, oba spola istražuju svoje spolne organe. Budući da su do sada bile pokrivene, genitalije postaju fokus istraživanja. Mnogi dječaci počinju se držati za penis dok sisaju palac. To ponašanje je i umirujuće i uzbudljivo. A kada djeca otkriju stvari o svojim genitalijama, poriv da istražuju jedni druge mora se pojaviti.
Roditelji moraju biti spremni na klasična pitanja. Pripremiti se da ne reagiraju burno i pokušaju ostati što smireniji. Ako roditelj odbija razgovarati o tome, dijete će odgovore potražiti na drugi način ili će pak pomisliti da je tema spolnost tabu u njihovoj kući i kasnije kada bude stvarno bitno neće to više spominjati.
Na većinu dječjih pitanja je lako odgovoriti. Roditelji se ne trebaju truditi previše objašnjavati ili komplicirati jer djeca ne mogu baš sve odmah razumjeti. Promatrajte njihov izraz lica i pratite pogled. Kada pretjerate, možete to prepoznati. Ako dijete ima zbunjeni izraz lica ili primijetite da lagano gubi interes znači da vas više ne može pratiti.
Ohrabrujte dijete da postavlja svoja vlastita pitanja. Mogli bi vas iznenaditi, a time održavate i otvorenu komunikaciju. Ovo je dragocjena prilika. Prilika da postanete osoba od povjerenja kojoj može vjerovati u budućnosti. Isključivanje djeteta, ignoriranje pitanja ili dopuštanje da ono osjeti vašu nelagodu može samo povećati znatiželju, ali i prekinuti komunikaciju.
Vaš odnos s djetetom uvijek treba biti pošten. Spremnost dijeljenja informacija s djetetom je najvažnija. Što ste otvoreniji za njegova pitanja to će važnija ta razmjena biti. Svaka obitelj mora se okrenuti svojim vlastitim osobnim i kulturnim vrijednostima za pomoć u rukovanju tim osjetljivim pitanjima na načine koji odgovaraju njezinim vjerovanjima. Osim ovog, poradite i na emocionalnom razvoju djeteta. On je bitan zbog razvoja osjećaja kod djeteta, a kasnije i kod odrasle osobe.
Foto: Rene Jansa/Shutterstock