back to top

Lupus

Lupus je kronična autoimunska bolest kod koje imunski sustav zamjenjuje tjelesno vezivno tkivo za strane napadače, pa ga napada. Jedan tip, diskoidni eritematozni lupus (DEL) napada samo kožu koja je izložena sunčanoj svjetlosti. Druga vrsta, sistemski eritematozni lupus (SEL) je ozbiljnija. Napada kožu i druge vitalne organe, često izazivajući pojavu Ijuskastog osipa u obliku leptira uz rub nosa i obraza, koji može ostaviti ožiljke ako se ne liječi. Od sistemskog lupusa može se upaliti i oštetit vezivno tkivo na zglobovima, mišićima i koži, kao na opnama koje okružuju pluća, srce, bubrege mozak. Upala krvnih žila, posebno na prstima, može dovesti do lezija i čireva. Raynaudov sindrom javlja se u 20 posto bolesnika. Sistemski eritematozni lupus može također izazvati bubrežnu bolest.

Lupus karakteriziraju nepredvidljive faze remisije i pogoršanja koje se razlikuju intenzitetom i trajanjem. Bolest nema tipičan tijek i može biti u rasponu od blage nelagode do onesposobljavajućeg oboljenja. Većina oboljelih su u dobi između 20 i 35 godina, a 90 posto njih su žene.

Simptomi

  • izražena slabost, malo povišena temperatura i jaka bol u mišićima i zglobovima
  • osip na koži lica ili tijela
  • izrazito jaka osjetljivost na sunce
  • gubitak težine, duševna smetenost, bol u grudima kod dubokog disanja
  • čirevi u nosu, ustima i grlu
  • povećani limfni čvorovi
  • slab protok krvi u prstima ruku i nogu
  • ogoljeli dijelovi kože
  • promijenjena boja mokraće ili učestalo ili otežano mokrenje

Obratite se liječniku

  • ako imate neke od gornjih simptoma ili sumnjate na lupus. Ova bolest može biti smrtonosna i zahtijeva stručnu liječničku pomoć. Kod ranog otkrivanja i strogog liječenja izgledi su bolji,
  • ako imate obiteljsku povijest lupusa – posebno kod majke, oca, tetke, strica ili ujaka – i ako ste vi osjetili neke od gornjih simptoma.

Uzroci

Nije utvrđena nijedna jednostavna tvar koja izaziva lupus, iako neka istraživanja upućuju na to da u osnovi lupusa može biti kombinacija genetskih, hormonskih i imunoloških čimbenika. Izgleda da je sklonost razvoju ove bolesti nasljedna osobina.
Elementi iz okruženja, od virusnih i bakterijskih upala do jakih emocionalnih stresova ili pretjerane izloženosti sunčanoj svjetlosti, mogu igrati važnu ulogu u izazivanju ili pospješivanju ove bolesti. Određeni lijekovi kao penicilin i antikonvulzivi mogu izazvati simptome slične lupusu. Visoka razina estrogena kao posljedica trudnoće, nadomjesnog estrogenskog liječenja i oralnih kontracepcijskih sredstava mogu pojačati lupus. Također možda postoji veza između lupusa i silikonskih umetaka za grudi.

Liječenje

Zbog svoje nepredvidljive prirode, lupus je teško kontrolirati, ali pomno samomotrenje i odgovarajće liječenje mogu pomoći u većini slučajeva.

Prevencija

Budući da nitko ne zna što izaziva lupus, ne postoji nikakav način prevencije. Na napadaje se može djelovati izbjegavanjem njihovih »okidača« kao što su sunčeva svjetlost, stres, nedostatak sna. Pazite na svoju prehranu i tjelovježbu. Nadalje, bilježite svoje simptome – kad su se pojavili, što im je prethodilo i koliko su dugo trajali – i prilagodite tome svoj dnevni raspored.    

Prehrana

Ljudi oboljeli od lupusa često su alergični na hranu, što može otežati njihove simptome. Može pomoći utvrđivanje i izbjegavanje problematične hrane.
Promjena u prehrani može smanjiti upalu i bolove. Nutricionisti mogu preporučiti ukidanje svinjetine, govedine i mliječnih proizvoda te povećanu potrošnju ribe koja je bogata masnim kiselinama omega-3 – kao što su skuše, srdele i losos – koje imaju protuupalna svojstva. Klice lucerne (Medicago sativa) sadrže tvar za koju se u testovima pokazalo da pojačava simptome, pa se stoga preporuča njihovo izbjegavanje.
Dodatne količine sljedećih hranjivih tvari mogu koristiti oboljelima od lupusa: vitamin B5, C i E, selen i pripravci brijesta (Ulmus fulva). Beta karoten (vidi Vitamin A) može pomoći u rješavanju diskoidnog lupusa. Posavjetujte se s liječnikom ili nutricionistom o preporučenim dozama.

Konvencionalna medicina

Kod blažih slučajeva, nesteroidni protuupalni lijekovi (NSPL) kao što je acetilsalicilna kiselina (npr.Aspirin) mogu se korisititi za ublažavanje bolova u zglobovima. Trajan osip i jača bol u zglobovima mogu reagirati na antimalarijske lijekove kao što je hidroksiklorokvin. Kratka kura kortikosteroida smanjuje upalu i temperaturu i preporučase kod bujanja oolesti. Imunosupresori također smanjuju upalu potiskujući nenormalnu autoimunsku aktivnost. Antidepresivi i blaga sredstva protiv tjeskobe mogu pomoći kod problema spavanja koji često prate ovu bolest. Ciklofosfamidi, koji oslabljuju imunski sustav mogu se rabiti za jake slučajeve lupusa koji uključuju bubrežna oštećenja.
Blagi kožni osipi mogu se liječiti kortikosteroidnim kremama lokalne primjene koje se mogu kupiti bez recepta; jače lezije mogu zahtijevati propisivanje fluoriniranih steroidnih krema ili injekcija triamcinolona.

Alternativni načini liječenja

lako nikada ne bi smjeli biti zamjena za propisane lijekove, postoji cijeli niz alternativnih načina liječenja koji mogu olakšati simptome. Kao dodatak lijekovima koji su ranije spomenuti, možda ćete izabrati akupunkturu, kineske trave ili različite oblike rada na tijelu. Savjetujte se sa specijalistom o primjeni tih načina liječenja.

Liječenje kod kuće

Izbjegavajte izloženost suncu nošenjem zaštitne odjeće (šešira, sunčanih naočala, dugih rukava i dugih hlača), primjenom sredstava za zaštitu od sunca s faktorom 15 (ili višim) koji sadrži para-aminobenzoičnu kiselinu (PABA)
Polagano hodajte tijekom dana da sačuvate energiju i dovoljno se odmarajte čak i ako to znači tijekom dana više puta kratko prileći.

Dijagnostički postupci

Dijagnosticiranje lupusa može biti teško jer simptomi često nalikuju drugim bolestima i razlikuju se od bolesnika do bolesnika. Liječnik će najprije pokušati isključiti sindrom kroničnog umora, mononukleozu i druge autoimunske poremećaje. Neke analize koje će liječnik provesti uključuju cjelovitu krvnu sliku, analizu trombocita i elektroforezu seruma da bi se utvrdila razina bijelih krvnih tjelešaca i bjelančevina plazme.
Analiza krvi na anti-DNA protutijela – koja pokazuje imate li protutijela za normalni genetski sadržaj u određenim stanicama – krajnji je način utvrđivanja lupusa.

DRUGI UPRAVO ČITAJU