Kako se osjećaj za sebe razvija kod petogodišnjeg djeteta, ono može krenuti dvjema stazama. Ili može razviti osjećaj samopoštovanja i samopouzdanja, ili može oblikovati nisko mišljenje o sebi i svojoj sposobnosti da savlada osnovne zadatke. Većina djece se razvije polovično, visoko samopoštovanje u nekim područjima, a nisko u drugim.
Neka djeca izgledaju kao da su sigurna u sebe, ali ispadne da su sigurna samo tako dugo dok se radi o njihovu najnovijem uspjehu. Nizak osjećaj samopouzdanja postavlja jednaku prognozu. Petogodišnje dijete koje je nesigurno u sebe i koje se boji promašaja najvjerojatnije će se približiti zadatku sa strahom. Može čak izbjegavati zadatak izmišljanjem isprika. Pokuša li savladati zadatak, priprema se za to da ne uspije i potvrdi svoje sumnje o sebi.
Pet godina je važno vrijeme za roditelje da ponovno procjene sliku koju dijete ima o sebi. Rastuća svijest o njima i njihovu učinku na druge pomaže roditeljima da bolje razumiju svoje dijete. To je osjetljivo vrijeme za dijete. Roditeljski stavovi, reakcije ili ponašanje s djetetom koje izražava prihvaćanje i ohrabrenje pomoći će djetetu vjerovati u svoj potencijal dok se bori s novom sviješću o sebi. U ovom periodu najvažnije je promatrati dijete, kako reagira kada nešto ne uspije iz prve i kako podnosi zapreke.
Dakle, kako pravilno odgojiti dijete? Pokušajte pronaći obrazac kod kojih aktivnosti pokušava više puta, a kod kojih odustaje na prvu. Pokušava li svaki dan zavezati cipelice ili je odustao nakon prvih par pokušaja i sada traži vas da to napravite.
Najvažniji zadaci koje treba prepoznati i pohvaliti su oni jednostavni svakodnevni u kojima dijete pokazuje svoju samostalnost. Oblačenje i učenje zavezati cipele postaju prilike da se pojačaju djetetovi pozitivni osjećaji o sebi. Svaki put kada roditelji prepoznaju mali korak, pojačavaju djetetovo prepoznavanje vještine o kojoj se radi.
Promatranje koraka koje je dijete prevalilo da obavi zadatak siguran je način podržavanja njegova dostignuća. Opisivanje koraka djetetu, ono postaje svjesno puta koje je prevalilo do sada i ponovo proživljava svoj uspjeh. Može osjetiti vaš ponos, ali može ga također usporediti s vlastitim ponosom. Na kraju, dijete će pronaći vlastito zadovoljstvo u onom što je ostvarilo, a da ne ovisi o pohvali roditelja.
Pretjerano hvaljenje je opasno. Previše pohvale riskira umanjivanje djetetova vlastitog shvaćanja pojma da je ono nešto samostalno učinilo. Unutarnja želja da izvrši zadatak može biti najsnažnija motivirajuća sila. Bez ravnoteže između roditeljskog ohrabrenja i unutarnjeg zadovoljstva naša djeca mogu početi previše ovisiti o pohvali i biti manje sposobna da otkriju vlastitu energiju.
Foto: OlegD/Shutterstock