Basedowljeva ili Gravesova bolest jedan je od najčešćih poremećaja štitne žlijezde te najčešći uzrok pojave hipertireoze pri kojoj štitna žlijezda luči prevelike količine hormona tiroksina. Jednom kada liječnik potvrdi da se uistinu radi o Basedowljevoj bolesti, liječenje je prilično jednostavno. U nekim slučajevima, Basedowljeva bolest se povlači ili potpuno nestaje nakon nekoliko mjeseci ili godina. Međutim, ako se ne liječi, može izazvati vrlo ozbiljne posljedice, pa čak i smrt. lako simptomi mogu biti vrlo neugodni, Basedowljeva bolest u pravilu ne ostavlja trajne posljedice po zdravlje, pod uvjetom da oboljeli dobije pravovremenu i odgovarajuću liječničku skrb.
Simptomi
- gubitak tjelesne težine usprkos pojačanom teku
- ubrzano kucanje srca, povišen krvni tlak i pojačana napetost
- pretjerano znojenje
- pojačana osjetljivost na toplinu
- učestalo pražnjenje crijeva, katkad praćeno proljevom
- slabost mišića, drhtanje ruku
- pojava gušavosti (povećanje štitne žlijezde koje dovodi do stvaranja otekline u donjem dijelu vrata)
- ispupčene očne jabučice
- kod žena, promjena mjesečnog ciklusa ili potpuni izostanak mjesečnice
Obratite se liječniku
ako imate vrućicu, uzbuđeni ste ili delirični, a bilo vam je ubrzano. Postoji mogućnost da osjećate simptome tireotoksične krize, poremećaja pri kojemu previsoka razina tiroksina izaziva potencijalno smrtonosnu bolest.
Uzroci
Hormoni koje luči štitna žlijezda upravljaju metabolizmom, odnosno utječu na brzinu kojom organizam pretvara hranu u energiju. Brzina metabolizma izravno je povezana s količinom hormonskog »goriva« koje kruži krvotokom. Ako iz nekog razloga štitna žlijezda proizvodi prevelike količine ovog goriva, metabolizam organizma počinje raditi većom brzinom i time izaziva ubrzani rad srca, znojenje, drhtavicu te gubitak tjelesne težine tipičan za ljude koji boluju od hipertireoze. U normalnim okolnostima pojačano ili smanjeno lučenje tiroksina ovisi o porukama koje štitna žlijezda dobiva putem jedne druge kemijske tvari – hormona za poticanje rada štitne žlijezde koji nazivamo tireotropin ili TSH, a luči ga hipofiza smještena u mozgu. U slučaju Basedowljeve bolesti, poremećaj imunološkog sustava organizma dovodi do proizvodnje abnormalnih protutijela, obrambenih bjelančevina koje oponašaju kemijske poruke hipofize. Potaknuti ovim lažnim signalima, proizvodni kapaciteti štitne žlijezde počinju pojačano lučiti hormon tiroksin.
Točan razlog zašto imunološki sustav počinje proizvoditi neobična protutijela nije u potpunosti razjašnjen. Naslijeđe i ostali čimbenici zasigurno imaju veliku ulogu u eventualnoj povećanoj sklonosti ovom oboljenju. Istraživanja su pokazala da, u slučaju kada jedan blizanac boluje od Basedovvljeve bolesti, vjerojatnost da će i drugi blizanac oboljeti od iste bolesti iznosi gotovo 50 posto. Također, žene češće obolijevaju od ove boiesti nego muškarci. Ako je uz to oboljela osoba pušač, vjerojatnost da će osjetiti tegobe s vidom veće su nego kod oboljelih nepušača.
Tegobe s očima – najčešće u obliku upaljenih i natečenih očnih mišića i tkiva – koje potom dovode do ispupčenosti očnih jabučica, jedan su od najvidljivijih poremećaja povezanih s Basedowljevom bolešću. Međutim, samo će malen broj oboljelih od Basedowljeve bolesti razviti simptome ovog poremećaja, poznatog pod imenom egzoftalmus. Čak i kada se njegovi simptomi pojave, težina Basedowljeve bolesti nije u izravnoj vezi s težinom egzoftalmusa ni sa stupnjem ispupčenosti očnih jabučica. U stvari, nije u potpunosti jasno javlja li se ovaj poremećaj kao izravna posljedica Basedovvljeve bolesti ili nekog drugog, potpuno odvojenog, iako srodnog oboljenja. Ako bolujete od egzoftalmusa, vaše su oči bolne, suhe i nadražene. Ispupčene očne jabučice podložne su pretjeranom suzenju i crvenilu, djelomice i stoga jer ih kapci više ne mogu uspješno štititi od različitih štetnih utjecaja.
U težim slučajevima egzoftalmusa, koji su prilično rijetki, natečeni očni mišići vrše vrlo jak pritisak na očni živac, što može izazvati djelomičnu sljepoću za boje ili smanjenje oštrine vida. Očni mišići, oslabljeni dugotrajnom upalom, mogu izgubiti sposobnost kontrole pokreta očnih jabučica, a krajnji je ishod dvostruki vid.
Liječenje
Ako ste oboljeli od Basedowljeve bolesti ili samo sumnjate na nju, morali biste potražiti stručnu liječničku pomoć, a ako je to potrebno, i poseban plan liječenja koji će biti prilagođen vašem stanju, lako je ova bolest posljedica poremećaja rada imunološkog sustava, cilj svih pristupa liječenju, i konvencionalnih i alternativnih, jest regulacija razine hormona štitne žlijezde te otklanjanje neugode.
Liječenje ljekovitim biljem
Za ublažavanje simptoma Basedowljeve bolesti, pokušajte s tinkturom koja sadrži 4 dijela vučje noge (Lycopus spp.), 2 dijela obične srčanice (Leonorus cardiaca), 2 dijelagrozničnice (Scutellaria lateriflora) te 1 dio crvenog gloga (Crataegus laevigata). Uzimajte ovu tinkturu tri puta na dan.
Prehrana
Ako bolujete od hipertireoze, potrošnja hrane koja utječe na rad štitne žlijezde može smanjiti lučenje hormona. Među te namirnice ubrajamo kupus, kruške, rotkvicu, kikiriki, švedsku repu, soju i špinat. Injekcije vitamina skupine B također mogu biti vrlo korisne.
Konvencionalna medicina
Ako imate blaži oblik Basedowljeve bolesti, nakon savjetovanja s liječnikom možete odlučiti pričekati daljnji razvoj oboljenja prije no što se odlučite za određeni oblik terapije. Ako je liječnička intervencija nužna, dva najčešća konvencionalna pristupa liječenju uključuju onesposobljavanje štitne žlijezde za proizvodnju hormona.
Jedan od uobičajenih načina liječenja primjenjuje visoke doze radiojoda koji uništava određene stanice štitne žlijezde. Ovim postupkom nastoji se zaustaviti prekomjerno lučenje hormona prorjeđi- vanjem redova stanica odgovornih za proizvodnju kemijskih tvari. Količina radiojoda koju će liječnik propisati ovisi o veličini vaše štitne žlijezde, koja se utvrđuje tjelesnim pregledom ili ultrazvukom te o intenzitetu njene aktivnosti, koji se utvrđuje testom akumulacije radiojoda u štitnoj žlijezdi. Usprkos razornom učinku na stanice štitne žlijezde, radiojod koji se koristi pri ovom postupku potpuno je bezopasan za okolno tkivo i organe.
Liječnik će vam najprije dati kapsulu ili napitak koji sadrži radiojod. Bez obzira na to u kojem ga obliku uzmete, ne biste smjeli osjetiti nikakve posljedice. Najveća količina unešenog radiojoda koncen- trirat će se i zadržati u štitnoj žlijezdi, a višak će se ukloniti iz vašeg organizma putem mokraće. Dobro je piti nekoliko čaša vode više tijekom jednog tjedna nakon ovog postupka, kako biste pospješili izlučivanje radiojoda iz organizma. Za svaki slučaj, također biste trebali ograničiti svoje kontakte s novorođenčadi, djecom i trudnicama tijekom najmanje sedam dana nakon uzimanja radiojoda.
Tijekom prvih nekoliko dana vjerojatno nećete primijetiti nikakve promjene u svom organizmu, ali ako vaša štitna žlijezda djeluje bolno i upaljeno, paracetamol, ibuprofen ili acetilsalicilna kiselina (npr. Aspirin) mogu donekle ublažiti neugodu. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci intenzitet lučenja hormona štitne žlijezde postupno će se smanjivati. Za to vrijeme morate odlaziti na redovite liječničke preglede kako bi se terapija odvijala pod redovitim nadzorom liječnika. Jedna doza radiojoda vjerojatno će biti dovoljna za ispravljanje vaše hipertireoze. Međutim, ako ne dođe ni do kakva napretka u razdoblju od tri mjeseca nakon primjene ovog liječenja, liječnik vam može dati još jednu dozu radiojoda.
Jednom kada se vaš liječnik uvjeri da je Basedowljeva bolest pod nadzorom, morat ćete nastaviti s redovitim liječničkim pregledima kako biste se uvjerili da razina tiroksina u vašem organizmu ostaje unutar predviđenih vrijednosti.
lako je liječenje radiojodom u pravilu bezopasno, ono se ne može primijeniti kod trudnica jer radiojod može uništiti štitnu žlijezdu ploda. Dakle, prije no što se podvrgnete takvom liječenju, uvjerite se da uistinu niste trudni. Za svaki slučaj, pričekajte s planiranom trudnoćom najmanje nekoliko mjeseci nakon terapije. Savjetujte se s liječnikom koliko biste mjeseci trebali čekati prije nego što pokušate začeti. Radiojod ne predstavlja nikakvu opasnost za žene koje žele zatrudnjeti i neće imati nikakve posljedice na reproduktivnu sposobnost žene ili muškarca.
Antitireoidni lijekovi poput propiltiouracila i metimazola, koji djeluju na proizvodnju hormona tiroksina, često se rabe prilikom liječenja Basedowljeve bolesti. Nakon što započnete s liječenjem, potrebno je određeno razdoblje, katkad i nekoliko mjeseci, prije no što se simptomi bolesti počnu povlačiti. Uzrok tome jest činjenica da je štitna žlijezda do početka liječenja već uspjela proizvesti i pohraniti dovoljne količine hormona kako bi on mogao nastaviti kružiti vašim organizmom u vrlo velikim količinama. Jednom kada se »skladišta« isprazne, količina hormona trebala bi se vratiti na normalnu razinu, lako se čini da se bolest potpuno povukla, vjerojatno vam je i nadalje potrebna terapija lijekovima kako bi vaša štitna žlijezda pravilno funkcionirala. Čak i kada se Basedowljeva bolest povuče i vaš liječnik kaže da možete prestati uzimati propisane lijekove, svakako nastavite obavljati godišnje liječničke preglede kako biste spriječili ponovnu pojavu hipertireoze.
Beta adrenergičke blokatore poput atenolola i propranolola, koji se često koriste u liječenju raznih srčanih oboljenja i povišenog krvnog tlaka, neki pacijenti koriste za ublažavanje treperenja srca i drhtanja mišića karakterističnog za Basedowljevu bolest. Prije no što vam propiše beta adrenergičke blokatore za tu svrhu, vaš liječnik mora znati jeste li astmatičar i imate li kakvih tegoba sa srcem.
lako liječenje radiojodom i antitireoidnim lijekovima u pravilu vrlo učinkovito usporava rad štitne žlijezde i lučenje njenog hormona, nekad je kirurški zahvat najbolji način liječenja Basedowljeve bolesti.
Ako obolite od ovog poremećaja prije ili tijekom trudnoće, ako se oklijevate podvrgnuti liječenju radiojodom ili ste alergični na antitireoidne lijekove, vaš liječnik može preporučiti suptotalnu tireoidek- tomiju, relativno bezopasan i jednostavan zahvat kojim se uklanja veći dio štitne žlijezde.
Budući da većina konvencionalnih načina liječenja drastično ograničava sposobnost štitne žlijezde da luči hormon tiroksin, postoji velika mogućnost da će krajnji ishod biti hipotireoza, potencijalno opasan poremećaj koji nastaje uslijed pomanjkanja tiroksina (vidi Štitnjača-tegobe). Stoga, ako ste bili podvrgnuti bilo kojoj od gore navedenih terapija za liječenje Basedovvljeve bolesti, obvezno nastavite s redovitim liječničkim pregledima kako biste spriječili da liječenje postigne pretjerani, a time i neželjeni, učinak, odnosno da izazove nedovoljno lučenje hormona štitne žlijezde.
Samo pet posto oboljelih od Basedowljeve bolesti osjetit će također tegobe s očima koje zahtijevaju stručnu liječničku pomoć. Štoviše, polovica ljudi koji uistinu obole od egzoftalmusa, čiji je simptom pretjerana ispupčenost očnih jabučica, moći će izliječiti taj poremećaj uz pomoć jednostavnog liječenja (vidi Liječenje kod kuće u nastavku ovog poglavlja).
Osobe koje obole od Basedowljeve bolesti, a pri tome osjećaju tegobe s očima, mogu privremeno ublažiti crvenilo, natečenost i bol uz pomoć lijekova poput prednizona, metilprednisona i deksametazona. Ovi se lijekovi, međutim, ne bi smjeli uzimati tijekom dužeg vremenskog razdoblja, jer uzrokuju stezanje koštanog tkiva, slabost mišića te povećanje tjelesne težine. Tegobe s vidom i teži slučajevi ispupčenosti očnih jabučica mogu se često ispraviti radioterapijom ili kirurškim zahvatom. U svakom slučaju, savjetujte se s liječnikom o mogućim komplikacijama prije no što se podvrgnete kirurškom zahvatu.
Alternativni načini liječenja
Alternativni načini liječenja u pravilu služe kao dopuna konvencionalnim načinima liječenja koji nastoje izravno ograničiti proizvodnju tiroksina. Neki od alternativnih oblika liječenja olakšavaju neugodu povezanu sa simptomima Basedowljeve bolesti, dok ostali nastoje općenito pospješiti pravilan rad štitne žlijezde.
Liječenje kod kuće
Ako kapci ne pokrivaju sasvim vaše očne jabučice, tijekom noći koristite poveze za oči. To će spriječiti pretjerano isušivanje rožnice oka.
Različite vrste umjetnih suza dostupne su vam i bez liječničkog recepta; navlažite oči kad god osjetite da su suhe.
Ako su vam ujutro oči crvene i natečene, spavajte tako da vam glava bude u izdignutom položaju.
Nosite naočale s tamnim staklima kako biste zaštitili oči od prejake svjetlosti, sunca i vjetra.
Dijagnostički postupci
lako se Basedowljeva bolest može dijagnosticirati uz pomoć jednog ili dva testa, vaš će liječnik vjerojatno primijeniti nekoliko različitih testova kako bi provjerio rezultate prvog pregleda i otklonio sumnju u eventualne druge poremećaje vida. Analiza krvne slike pokazat će jesu li razine tiroksina i trijodtironina, dvije vrste hormona koje luči ili nadzire štitna žlijezda, veće od uobičajenih. Ako jesu te ako je razina tireotropina, hormona koji potiče rad štitne žlijezde, niža od predviđene, oboljeli ste od hipertireoze, a Basedowljeva bolest vjerojatni je uzročnik. Analiza krvi također može otkriti prisutnost abnormalnih protutijela povezanih s Basedowljevom bolešću, ali takav je test prilično skup i u pravilu rijetko potreban.
Kako bi potvrdio dijagnozu, vaš liječnik može provesti test akumulacije radiojoda u štitnjači kojim se otkriva nakupljanje prevelike količine joda u vašoj štitnoj žlijezdi. Štitnoj je žlijezdi jod prijeko potreban za proizvodnju hormona, pa ako utvrdite da absorbira neuobičajeno velike količine joda, žlijezda vjerojatno luči prevelike količine hormona.
Ako je egzoftalmus jedini simptom, vaš će liječnik vjerojatno provesti krvne pretrage kako bi provjerio eventualno postojanje hipertireoze jer se ovo oboljenje oka može pojaviti i nezavisno od Basedowljeve bolesti. Liječnik također može testirati očne mišiće uz pomoć ultrazvuka, CT uređaja (uređaja za kompjutoriziranu tomografiju ili magnetske rezonancije (MRI testa). Znakovi natečenosti prilikom pretraga potvrdit će dijagnozu Basedowljeve bolesti.