Leukemija je rak krvi. Za razliku od ostalih vrsta raka, leukemija ne stvara tumore, već za posljedicu ima bujnu proizvodnju kanceroznih bijelih krvnih tjelešaca. Leukemija – riječ potiče od grčkih riječi za »bijelo« i »krv« – često se smatra dječjom bolešću, iako zapravo više napada odrasle. Češća je u muškaraca nego u žena, više se javlja u bijelaca nego u crnaca; gotovo 30000 slučajeva dijagnosticira se svake godine u SAD-u.
Pojam »davanje života« koji se često primjenjuje za krv nije pretjerivanje. Zadržana u svojoj tekućoj plazmi, nalaze se bijela tjelešca koja se bore protiv bolesti, pločice koje zaustavljaju krvarenje i crvena tjelešca koja prenose kisik do svih dijelova tijela. Svakoga dana proizvodi se stotine milijardi novih krvnih stanica u koštanoj srži – većina njih su crvena tjelešca. U oboljelih od leukemije organizam počinje proizvoditi više bijelih krvnih tjelešaca nego što je to potrebno. Mnogo tih suvišnih bijelih tjelešaca ne sazrijeva normalno, žive mnogo duže od svog prirodnog životnog ciklusa.
Usprkos golemom broju, ove stanice zahvaćene leukemijom nisu sposobne boriti se protiv upale na način na koji se bore zdrava bijela krvna tjelešca Kako se nakupljaju, miješaju se s vitalnim funkcijama organa, uključujući i proizvodnju zdravih krvnih stanica. Katkad organizam nema dovoljno crvenih tjelešaca za opskrbu kisikom, dovoljno trombocita da osigura odgovarajuće zgrušavanje krvi ili dovoljno normalnih bijelih tjelešaca za borbu protiv upala, što čini ljude s leukemijom malokrvnima, sklonim modricama, krvarenju i upalama.
Slučajevi leukemije svrstavaju se u akutne i kronične. Stanice raka kod akutne leukemije počinju se umnažati prije nego što sazriju. Kronični oblici leukemije napreduju sporije pa se stanice raka razvijaju do pune zrelosti. Leukemije se nadalje razlikuju s obzirom na vrste bijelih tjelešaca koje su uključene. Pod mikroskopom se lako mogu razlikovati dva osnovna tipa bijelih stanica: mijeloidne stanice sadrže sitne komadiće ili grudice; limfoidne ih stanice ne sadrže.
Akutna limfocitna ili limfoblastična leukemija (ALL), katkad zvana i dječja leukemija, najčešća je vrsta raka u djece, dok je akutna mijelogena leukemija (AML) najčešći oblik leukemije u odraslih. Bez liječenja akutne su leukemije obično smrtonosne u nekoliko mjeseci. Učinkovitost liječenja razlikuje se ovisno o vrsti i stadiju bolesti, ali što je bolesnik mlađi, veća je vjerojatnost remisije. Kod leukemije mirovanje bolesti znači da nema više kanceroznih – ranica i da koštana srž djeluje normalno. Odrasli bolesnici koji se liječe od ALL-a imaju 80 do 90 posto šanse postizanja remisije; oko 40 posto od onih koji to postignu žive barem pet godina i imaju vjerovatnosti potpunog izlječenja. Bolesnici koji se liječe od AML-a imaju 60 do 70 posto vjerojatnosti miroanja bolesti; oko 20 posto njih preživi barem tri godine, s mogućnošću potpunog izliječenja.
Kronični oblici leukemije najčešće pogađaju ljude srednje dobi. Kronična limfocitna leukemija (KLL) je najdobroćudnija vrsta koja sporo napreduje. Može se učinkovito držati pod kontrolom pomoću lijekova ne mora zahtijevati liječenje u svojim ranijim stadijima. Kronična mijelogena leukemija (KML) je agresivnija. Budući da je teško spriječiti ovu bolest od pogoršanja do akutne faze čak i liječenjem, prosjećno vrijeme preživljavanja je oko četiri godine. Svaka od ove četiri glavne vrste leukemije može se podijeliti u podvrste. Ostali, rijetki oblici ove bolesti uključuju leukemiju retikularnih stanica, prolimfocitnu, megakariocitnu, bazofilnu i eozinofilnu leukemiju.
Simptomi
Mnoge vrste leukemije ne stvaraju očite simptome u ranim stadijima. Povremeno simptomi mogu uključivati neke od sljedećih:
- anemija ili malokrvnost i s njom povezani simptomi, kao što su slabost, bljedilo i opći osjećaj bolesti
- sklonost lakom dobivanju modrica ili krvarenju, uključujući krvarenje iz desni ili nosa, ili krv u stolici ili mokraći
- sumnja na upale kao što su grlobolja ili bronhijalna upala pluća, koje mogu biti praćene glavoboljom, malo povišenom temperaturom, ranicama u ustima ili osipom na koži
- natečeni limfni čvorovi, u pravilu na vratu, pazuhu ili preponama
- gubitak teka i tjelesne težine
- nelagoda ispod rebara s lijeve strane (izazvana naticanjem slezene)
- Kod uznapredovalih stadija, simptomi mogu uključivati iznenadne visoke temperature, smetenost, napadaje, nemogućnost govora ili pokretanja udova i poremećeno stanje svijesti.
Obratite se liječniku
- ako osjetite bilo koji od gore opisanih simptoma i ne možete odmah objasniti njihovu pojavu. Potrebna je analiza broja vaših krvnih stanica.
- ako imate neobjašnjivo krvarenje, visoku temperaturu ili grčeve. Možda će vam biti potrebno hitno liječenje akutne leukemije.
- ako je leukemija u mirovanju i primijetite znakove ponovnog pojavljivanja, kao što su upala ili blago krvarenje. Potreban vam je kontrolni pregled.
Uzroci
Nitko ne zna što točno izaziva leukemiju, ali izgleda da su neki ljudi genetski predodređeni na ovu bolest. Kromosomski poremećaji povezani su s leukemijom ali i s predleukemijskom bolesti koja se zove mijelodisplazija. Devet od deset ljudi sa KML-om, primjerice, imaju oštećen kromosom zvan philadelphijski kromosom u svojim krvnim stanicama. Ovaj kromosom je stečen poremećaj; on se ne nasljeđuje niti prenosi na djecu. Kromosomski poremećaji povezani s urođenim poremećajima kao što je Downov sindrom u visokoj su povezanosti s određenim tipovima leukemije, i barem jedan virus iz iste obitelji kao što je virus humane imunodeficijencije (HIV) povezan je s rijetkim oblikom ove bolesti.
Čimbenici okoliša utječu na opasnost od razvijanja leukemije. Pušači su skloniji nekim vrstama leukemije od nepušača. Istraživanja ukazuju na to da duža izloženost zračenju, različitim kemikalijama kod kuće i u radnoj sredini te elektromagnetska polja niske frekvencije mogu biti povezani s leukemijom – ali za to ne postoji konačni dokaz.
Liječenje
Dok se prijavljeni broj slučajeva leukemije nije znatno promijenio od 1950-ih godina, mnogo ljudi preživljava duže uglavnom zahvaljujući napretku u kemoterapiji.
Dječja leukemija (ALL) je primjer najdramatičnijeg uspjeha u liječenju raka: oko 90 posto djece kod koje se dijagnosticira ova bolest dostižu stanje mirovanja bolesti, a više od polovice ih se potpuno izliječi. Petogodišnja stopa preživljavanja kod svih bolesnika od ALL-a narasla je od 4 posto u šezdesetim godinama na više od 50 posto u devedesetima.
Konvencionalna medicina
Kod akutne leukemije mirovanje bolesti glavni je cilj liječenja. Bolesnik prolazi kroz agresivnu kemoterapiju u bolnici tijekom nekoliko tjedana, smješten je u sterilnu izolaciju, stalno se čisti da bi se smanjila vjerojatnost upale. Budući da bolesnici koji boluju od akutne leukemije imaju izrazito malen broj zdravih krvnih stanica, obično im se daju transfuzije krvi i trombociti da bi se ojačale njihove prirodne imunološke funkcije i da bi se pomoglo zaustavit: krvarenje. Također mogu dobivati lijekove protiv upale i za smanjenje mučnine i povraćanja koji se mogu javiti kao popratni učinci kemoterapije.
Kod oboljelih od ALL-a može doći do zadovoljavajućeg mirovanja bolesti nakon nekoliko tjedana agresivne kemoterapije u bolnici. Da bi se bolesr obuzdala, nastavit će primati kemoterapiju i vjerojatno zračenje tijekom mjesec dana ili duže da bi se uklonili preostali tragovi raka. Kod kuće će dobivat terapiju u kojoj se aktivna primjena lijeka izmjenjuje s razdobljima bez terapije mjesecima ili čak godinama. Budući da AML ne reagira tako dobro na kemoterapiju, izgledi za trajno mirovanje bolesti ili izlječenje ovise o presađivanju koštane srži, koja zahtijeva dobrovoljnog davatelja sa spojivim tipom tkiva i genetskim karakteristikama – obično člana obitelji.
Presađivanje koštane srži ima tri stadija: pripremu, operaciju i oporavak. Prvo se broj bolesnikovih kanceroznih bijelih stanica stavlja pod kontrolu – obično kemoterapijom ili leukoferezom, mehaničkim procesom kojim se kancerozne stanice odvajaju od krvi. Tijekom operacije bolesnikova koštana srž uništava se snažnom kemoterapijom da bi se izbjeglo odbacivanje nove koštane srži. Bolesnik tada dobiva oko jednu žličicu davateljeve srži. Oporavak je najopasniji stadij: sve dok stanice davaočeve srži ne počnu proizvoditi novu krv, bolesnik je praktički bez bijelih krvnih tjelešaca, što čini smrt izazvanu upalom vrlo vjerojatnom. Jednom kad se davateljeva srž počne umnažati u dovoljnoj mjeri – obično u vremenu od dva do šest tjedana – dobri su i izgledi za dugotrajnu remisiju i katkad potpuno izlječenje.
Presađivanje koštane srži još je uvijek vrlo skupo i opasno, ali postoji velika vjerojatnost remisije i izlječenja kod AML-a i kod ponovljenih slučajeva ALL-a.
Budući da KLL općenito češće napada starije iude i napreduje sporije, konvencionalno liječenje je uglavnom konzervativno. Sve dok nema simptoma, bolest ne zahtijeva nikakvo liječenje. Ako se pojavi naticanje limfnih čvorova i ostalih organa, KLL se može kontrolirati godinama uz pomoć oralne kemoterapije. Mnogi ljudi sa KLL-om imaju normalan život i umiru zbog drugih uzroka.
Oralna kemoterapija može učinkovito kontrolirati s mptome KML-a nekoliko godina prije nego bolest postane akutna. Ljudi koji boluju od KML-a mogu živjeti duže ako primaju interferon, bjelančevinu koja se javlja prirodno i koja može zaustaviti ili usporiti rast kanceroznih stanica. Budući da većina slučajeva KML-a napreduje do akutne faze usprkos liječenju, neki liječnici savjetuju presađivanje koštane srži tijekom kronične faze.
Kao dopunu uobičajenim načinima liječenja, neki iječnici vrše pokuse s imunološkim oblicima liječenja. Nadaju se da će interferon ili drugi tzv. biološki modifikatori reakcija uništiti leukemične stanice ili nadomjestiti njihov normalni oblik i funkciju.
Znanstvenici ispituju druge metode uništavanja stanica raka bez oštećivanja normalnih stanica, uključujući upotrebu eksperimentalnog lijeka interleukina i utvrđivanje specifičnih bjelančevina iz protutijela koje ciljaju stanice raka tako da ih se može uništiti injekcijama radioaktivnih tvari.
Za više informacija o kemoterapiji, zračenju i ostalim oblicima liječenja.
Alternativni načini liječenja
Objektivno gledano, ne postoji prihvatljiv nadomjestak za konvencionalno liječenje raka. lako su mnogi alternativni oblici liječenja uvedeni u uobičajeno medicinsko liječenje, ni za jedan se nije dokazalo da dovodi do izlječenja raka. Alternativni oblici liječenja mogu poboljšati kvalitetu života oboljelih od raka, ali na njih je najbolje gledati kao na moguće dopune, a ne zamjenu za konvencionalno liječenje.
Najbolji dopunski oblici liječenja su oni koji pomažu kontrolirati bol, neugodu i tjeskobu koje se javljaju uz rak i njegovo liječenje. Vježbe za ublažavanje stresa – zajedno s određenim vitaminima, hranjivim tvarima i lijekovima na bazi bilja koji mogu poboljšati imunološku funkciju – mogu biti djelomično od koristi. Za više informacija o dopunskim načinima liječenja pročitajte Rak.
Liječenje kod kuće
Da biste smanjili vjerojatnost mučnine koja može biti posljedica kemoterapije, jedite lagane manje obroke tijekom dana umjesto obilnih obroka.
Da biste smanjili vjerojatnost upale, izbjegavajte ljude za koje znate da su bolesni; dobro perite ruke prije jela te prije i nakon odlaska u zahod; svakodnevno se tuširajte ili kupajte; nježno se brišite dok se ne osušite, izbjegavajte grubo brisanje.
Ako se porežete ili ogrebete, primijenite antiseptički postupak. Ako primijetite znake upale – vrućicu, groznicu, grlobolju, kašalj, natečenu ili pocrvenjelu kožu – odmah zatražite liječničku pomoć.
Bolesnici koji boluju od leukemije, skloni krvarenju zbog malog broja krvnih pločica ne bi smjeli rabiti lijekove koji sadrže acetilsalicilnu kiselinu (npr. Aspirin); ona može zaustaviti zgrušavanje.
Dijagnostički postupci
Budući da mnoge vrste leukemije u početku ne pokazuju očite simptome, bolest se može dijagnosticirati slučajno tijekom pregleda ili putem rutinskih analiza krvi. Ako bolesnik ima povećane limfne čvorove, natečene desni, povećanu jetru ili slezenu, često dobiva modrice ili sitni točkasti osip, liječnik bi trebao posumnjati na leukemiju. Analiza krvi koja pokazuje neprirodan broj bijelih tjelešaca obično je dovoljna za početnu dijagnozu. Da bi se potvrdila dijagnoza i utvrdila specifična vrsta, bolesnik bi trebao ići na biopsiju koštane srži iz zdjelične kosti i analizu stanica raka. U slučaju KML-a, analizom DNA provjerit će se philadelphijski kromosom.
Rak u djece
Imati leukemiju – ili bilo koju vrstu raka – strašno je, bez obzira na to radi li se o odrasloj osobi ili djetetu. Ali rak ne znači nužno smrtnu presudu i svi oboljeli od raka zaslužuju da u cijelosti i ispunjeno žive svoj život. Ako vaše dijete dobije rak, najbolje je da ga prvenstveno gledate kao svoje dijete, a tek zatim kao bolesnika koji boluje od raka. Stavovi mogu biti začuđujuće štetni. Nemojte se pretvarati da bolest ne postoji; to neće prevariti ni vas ni vaše dijete, i neće vam pomoći da se suočite s pitanjima i osjećajima povezanim s rakom. Pokušajte živjeti s optimizmom i smislom za humor. Potičite prijatelje, obitelj i ostale osobe u životu vašeg djeteta da se ponašaju prirodno i pomozite djetetu da živi običnim životom. To znači odgajanje a da ga ne razmazite i suosjećanje bez pretjeranog zaštitništva ili pretjerane popustljivosti. Dok se brinete za to posebno dijete nemojte zaboraviti na njegovu braću i sestre – oni vas također trebaju. Kad vam je teško, sjetite se da su izgledi da se vaše dijete oporavi veći od 50 posto.