back to top

Limfomi

Tanke žilice koje prenose bezbojnu tekućinu, koju nazivamo limfom, raširene su po cijelome tijelu poput mreže. U tekućini se nalaze limfociti, bijela krvna tjelešca čija je svrha borba protiv bolesti i zaraze. Ono što povezuje mrežu su organi veličine graha, koji se nazivaju limfni čvorovi i koji su koncentrirani u predjelu pazuha, vrata, prepona, prsa i trbuha, a zadaća im je da filtriraju tekućinu i započnu obrambenu reakciju organizma. Limfni sustav – koji obuhvaća slezenu, timus, krajnike i koštanu srž – stalno brani tijelo od milijuna mikroskopskih napadača.

Ipak, u nekim okolnostima limfociti mogu postati kancerozni i početi se nekontrolirano umnažati. Cesti tipovi limfoma obično započinju kao zloćudni tumor na limfnom čvoru i mogu se raširiti na bilo koje mjesto na koje putuju zdravi limfociti. Ako ih se ne kontrolira, limfociti se umnažaju i katkad zamjenjuju zdrave limfocite, slabeći imunološki sustav.
Pojam limfomi odnosi se na raznoliku skupinu bolesti od kroničnih poremećaja koji se sporo razvijaju do akutnih oboljenja koja brzo napreduju. Hodgkinova bolest, nazvana prema engleskom liječniku koji ju je opisao 1832. godine, predstavlja jednu vrstu; sve druge, usprkos svojoj različitosti, obično se nazivaju ne-Hodgkinovi limfomi.

Hodgkinova bolest razlikuje se od ostalih limfoma po abnormalnim Reed-Sternbergovim stanicama – nazvanim prema patolozima koji su ih prvi otkrili – koje se mogu lako uočiti pod mikroskopom. Hodgkinova bolest širi se metodički od jedne skupine limfnih čvorova do sljedeće i predvidivo reagira na liječenje. Obično počinje na limfnim čvorovima u vratu ili ispod ključne kosti; širi se na prsa, trbuh i zdjelicu; katkad može napasti organe kao što su slezena i pluća, jednako kao i kosti i koštanu srž.

Limfomi su razmjerno rijetki: zahvaćaju samo jednu na 10000 osoba, od čega je oko 15 posto, oboljelih od Hodgkinove bolesti. Postoji barem 10 tipova ne-Hodgkinovih limfoma, koji se svrstavaju u blage, umjerene i teške s obzirom na svoje agresivno ponašanje. Blagi oblici obično sporo napreduju i nisu skloni širenju izvan limfnog sustava. Teži oblici mogu se proširiti do udaljenih organa u nekoliko mjeseci. Limfomi se najčešće susreću u muškaraca bijele rase. Hodgkinova bolest obično se pojavljuje u dobi između 15. i 30. godine, ili nakon 50.; ne-Hodgkinovi limfomi rijetko napadaju ljude mlađe od 45 godina.

Hodgkinova bolest danas je jedan od najizlječivijih oblika raka, sa stopom preživljavanja od gotovo 80 posto; kad se bolest utvrdi i rano liječi, ova stopa iznosi i do 90 posto, lako je ne-Hodgkinove limfome teže izliječiti, petogodišnja stopa preživljavanja porasla je posljednjih desetljeća sa 30 na više od 50 posto. Blaži slučajevi mogu se liječenjem držati godinama pod nadzorom, ali ih je teško potpuno iskorijeniti. Jako agresivne slučajeve, koji mnogo brže napreduju, moguće je izliječiti agresivnim liječenjem.

Simptomi

Hodgkinova bolest, jedna vrsta limfoma, ne mora izazvati nikakve simptome, osobito u mlađih ljudi. Kad su simptomi prisutni, oni mogu uključivati:

  • bezbolne kvržice na vratu, pazuhu ili preponama izazvane natečenim limfnim čvorovima
  • jak svrbež po cijelom tijelu
  • vrućicu, groznicu, noćno znojenje, gubitak teka i tjelesne težine, stalnu i opću slabost
  • stalno kašljanje, zadihanost i bol u prsima
  • Simptomi ne-Hodgkinovog limfoma, osim gore navedenog popisa uključuju:
  • naticanje ili punoću u trbuhu zbog povećane slezene
  • povećane limfne čvorove u preponama
  • promjene u navikama pražnjenja crijeva ili krvarenje iz zadnjeg crijeva, ukoliko bolest uključuje želudac ili crijeva
  • začepljenost nosa, grlobolju ili teškoće pri gutanju, ukoliko bolest uključuje grlo ili sinuse.

Obratite se liječniku

  • ako otkrijete bilo kakve simptome povezane s limfomom. Najvjerojatniji znakovi upozorenja su natečeni limfni čvorovi na vratu, u pazuhu ili preponama iako bi se trebalo dijagnosticirati svaki simptom koji traje više od dva tjedna.

Uzroci

Uzrok Hodgkinove bolesti je nepoznat. Većina ljudi u kojih se ovaj oblik limfoma dijagnosticira općenito su dobroga zdravlja. Možda postoji nasljedna veza, budući da su braća i sestre oboljelih od Hodgkinove bolesti u prosjeku sedam puta skloniji ovoj bolesti nego ostali.
Uzroci ne-Hodgkinovih limfoma uglavnom su nepoznati. Oblik nazvan Burkittsov limfom usko je povezan sa zarazom Epstein-Barovim virusom, virusom herpesa koji se najčešće nalazi u Africi.
Ostali limfomi povezani su sa zarazom HlV-om – koji izaziva AIDS – ili HTLV virusom, drugim članom obitelji HIV. Od pojavljivanja AIDS-a ranih osamdesetih godina, pojavljivanje ne-Hodgkinovih limfoma poraslo je na 65 posto, dok je pojava Hodgkinove bolesti postala manje česta.
Ostale problematične pojave koje slabe imunološko funkcioniranje organizma, kao što su presađivanje organa, liječenje zračenjem ili kemoterapija, ili autoimuni poremećaji poputlupusa i reumatoidnog artritisa, također povećavaju opasnost od pojave ne-Hodgkinovog limfoma.

Liječenje

Limfomi se ubrajaju u oblike raka koji najbolje reagiraju na zračenje i kemoterapiju. Kako su ti oblici liječenja postajali sve sofisticiraniji, tako je postupno rasla i stopa preživljavanja od limfoma. Većina bolesnika koji boluju od limfoma danas živi najmanje pet godina uz konvencionalno liječenje. Uspješnost je posebno značajna kod Hodgkinove bolesti. Naj¬manje 75 posto novodijagnosticiranih slučajeva danas se smatra izlječivima.

Prevencija

Zbog samo ograničenog znanja o uzrocima limfoma, liječnici ne mogu pružiti detaljne upute za prevenciju. Ostati zdravim koliko je to moguće općenito smanjuje rizik od pojavljivanja raka. Standardni savjeti uključuju raznovrsnu prehranu, kontroliranje tjelesne težine, redovito vježbanje i dovoljno spavanja. Sve ove mjere pridonose zdravom imunološkom funkcioniranju. Ako niste apsolutno sigurni da je vaš spolni partner HIV negativan, upotrebljavajte kondome tijekom spolnog odnosa da biste izbjegli zarazu.

Dobro je znati

PRESAĐIVANJE KOŠTANE SRŽI
Prije nekoliko desetljeća onkolozi (specijalisti za rak) bili su suočeni s frustrirajućim problemom. Znali su da bi se velikim dozama kemoterapije ili zračenja mogla postići remisija kod nekih uznapredovalih oblika raka. Također su znali da bi takvo liječenje moglo nepovratno oštetiti koštanu srž, bez koje osoba ne može živjeti. Sto bi se desilo kad bi se žrtvovala koštana srž da bi se izliječio rak, a zatim se koštana srž zamijenila? Kao moguće rješenje pojavilo se presađivanje koštane srži. Danas je presađivanje koštane srži prihvaćeno kao opasno, ali odgovarajuće liječenje nekih tipova raka, kojime se liječi znatan broj inače neizlječivih bolesnika.
Kod limfoma presađivanje se oslanja na upotrebu bolesnikove vlastite koštane srži. Mala količina srži uklanja se i liječi kemikalijama koje uništavaju stanice raka, zatim se pohranjuje u hladno spremište. Za to vrijeme bolesnik katkad prima kemoterapiju – zajedno sa zračenjem. S uklanjanjem stanica raka, uklone se i preostale stanice srži. Nakon toga pohranjena koštana srž bez stanica raka vraća se intravenski u bolesnikovo tijelo.
Postupno se nezrele krvne stanice u zamijenjenoj koštanoj srži počinju umnožavati. Dok se to ne dogodi, imunološki sustav bolesnika izrazito je oslabljen i mogućnost upale je stalna prijetnja. Da bi se smanjila ova opasna faza, liječnici mogu uvesti »čimbenike rasta« koji ubrzavaju ponovni razvoj zdrave koštane srži. Ovo i slična poboljšanja obećavaju u budućnosti pretvoriti presađivanje koštane srži u sve sigurniji i uspješniji oblik liječenja raka.

Konvencionalna medicina

Specifičnost liječenja razlikuje se od slučaja do slučaja, ovisno o tipu limfoma o kojemu se radi, prisutnosti ili odsutnosti simptoma, bolesnikovoj dobi i općem zdravstvenom stanju. Zbog složenosti donošenja odluke, bolesnika treba potaknuti da posluša mišljenje specijalista za limfome u centru za liječenje raka prije nego što počne s određenim načinom liječenja.
Kad je ograničena na jedan limfni čvor ili na jednu skupinu limfnih čvorova, Hodgkinovu bolest može se učinkovito liječiti zračenjem. Kod liječenja velikih tumora ili Hodgkinove bolesti koja se počela širiti, kemoterapija – katkad u kombinaciji sa zračenjem – predstavlja najbolji oblik liječenja. Takvo liječenje, provedeno agresivno, može izliječiti do 40 posto uznapredovalih slučajeva Hodgkinove bolesti.
Budući da uspjeh ovisi o visokim dozama toksičnih lijekova i zračenja, liječenje često izaziva neugodne popratne pojave, a može izazvati i naknadne komplikacije kao što je neplodnost. Lijekovima i različitim dopunskim oblicima liječenja može se kontrolirati neke popratne učinke. Muški bolesnici mogu se odlučiti za pohranjivanje sjemena prije nego što započnu s liječenjem. Žene u dobi prije klimakterija obično izgube menstruaciju tijekom liječenja, ali se menstruacija može javiti nakon završetka liječenja.
Odluka o liječenju ne-Hodgkinovog limfoma ovisi uglavnom o stupnju bolesti. Bolest blagog stupnja obično sporo napreduje i – iako reagira na kemoterapiju – obično se ponovno pojavljuje. Umjesto da bolesnik prolazi kroz nepotrebno liječenje, liječnik se može odlučiti za pomno praćenje blagog oblika bolesti te poduzimanje liječenja tek kad bolest počne ubrzano napredovati. Suprotno tome, teži slučajevi zahtijevaju brzo i agresivno liječenje zračenjem, kemoterapijom ili oboje.
Istraživači nastavljaju istraživati metode liječenja u nadi da će poboljšati stopu izlječenja kod uznapredovalih i ponovljenih limfoma. Krajnji cilj je kao što je uvijek i bio – uništiti stanice raka, bez oštećivanja drugih stanica. Istražuju se različiti načini kojima bi se to postiglo. Imunoterapeuti eksperimentiraju s određenim biološkim tvarima, kao što je interferon, da bi potaknuli imunološki sustav da agresivnije napada stanice raka. Ostali istraživači sintetiziraju posebne bjelančevine, zvane monoklonska protutijela, koje specifično ciljaju stanice raka. Pomiješana s otrovnim kemikalijama ili radioaktivnim tvarima, ova protutijela imaju svrhu davanja smrtonosnog udarca stanicama raka bez oštećivanja okolnih zdravih stanica. Ostalo oružje protiv raka obuhvaća mnoge druge tehnike koje čine stanice raka osjetljivijima na zračenje i lijekove. U nekim slučajevima primjenjuje se presađivanje koštane srži da bi se omogućila upotreba većih doza kemoterapije.
Oboljeli od limfoma koji postignu remisiju trebali bi ići na redovite preglede radi utvrđivanja raka, budući da se limfomi u značajnom postotku ponovno javljaju u vremenu od dvije do tri godine u onih koji su ih preživjeli. Kod uspješnog liječenja Hodgkinove bolesti vrlo je rijetko ponovno obolijevanje nakon pet godina remisije.

Alternativni načini liječenja

Limfomi i njihovo standardno liječenje toksičnim lijekovima i zračenjem pridonose slabljenju imunološkog sustava. Mnogi oblici liječenja za koje neki istraživači vjeruju da jačaju imunološku funkciju tijela mogu sigurno pratiti standardno liječenje, održavati opće zdravlje i zapravo pomoći tijelu u borbi protiv raka. Odmaranje, opuštanje i zdrava prehrana osnova su vraćanja dobrog zdravlja. Pridruživanje skupinama za pružanje podrške može pomoći u ublažavanju osjećaja koji pridonose stresu.

Liječenje kod kuće

Kemoterapija i zračenje mogu izazvati neugodne popratne učinke, kao što su mučnina, povraćanje, proljev, slabost i podložnost upalama. Liječnik vam može propisati lijekove koji rješavaju neke od ovih tegoba, a i sami možete učiniti više toga da biste olakšali simptome: jedite laganu hranu, izbjegavajte mliječne proizvode te slatka, pržena i masna jela, pijte puno tekućine prije i poslije obroka. Ako vam miris kuhane hrane izaziva mučninu, pokušajte jesti hladnu hranu ili hranu sobne temperature. Nosite široku odjeću. Pazite da vam koža bude čista i bez ogrebotina i izbjegavajte dodir s bolesnim osobama. Odmorite se čim osjetite potrebu, a inače se zabavite aktivnostima koje će vam pomoći da ne mislite na trenutnu neugodu.

Dijagnostički postupci

Liječnici ne znaju kako otkriti limfom prije nego što počne izazivati simptome. Natečeni limfni čvorovi u predjelu vrata, pazuha i prepona obično su prvi znakovi. Bolesnik može sam primijetiti naticanje ili se ono može otkriti tijekom redovitih pregleda. Liječnik također može posumnjati na limfom kad je oticanje limfnih čvorova ili slezene praćeno općim simptomima kao što su slabost, zimica ili noćno preznojavanje.
Kombinacijom analize krvi i mokraće sa snimanjem može se otkriti poremećaj koji pomaže pri dijagnozi limfoma, ali da bi se potvrdila dijagnoza ove bolesti, mora se provesti biopsija – obično limfnog čvora ali katkad i oštećene kože ili plućnog tkiva koje se uzima kiruškim putem i daje na pregled patologu. Veličina, oblik i uzorak stanica pod mikroskopom mogu odrediti postoji li limfom ili ne, i ako postoji, kojega je tipa.
Ako se utvrdi rak, daljnje analize mogu odrediti koliko se on proširio. Liječnici mogu pregledati limfni sustav služeći se CT-om ili rendgenskim snimanjem zvanim limfangiografija. Kod ovog postupka bolesniku se ubrizgava boja koja ističe limfni sustav na rendgenskoj snimci. Biopsija koštane srži obično se provodi kako bi se provjerilo postojanje stanica raka u koštanoj srži. Katkad se može zatražiti operacija radi potpunog otkrivanja zahvaćenosti limfnih čvorova.

DRUGI UPRAVO ČITAJU