Neuralnu terapiju je ne tako davne 1925. godine otkrio njemački liječnik Ferdinand Huneke. Ona se bazira na ubrizgavanju lokalnog anestetika injekcijom gdje se javljaju blokade u organizmu. Te blokade su poremećaji živčanog sistema.
Djelovanje neuralne terapije je smanjenje boli, opuštanje mišića, liječenje upale živaca, djeluje na limfu, zglobove, te ostale upale kao što su upala uha, sinusa, zubnog žarišta…
Ovom terapijom potičemo tijelo na samoizlječenje. Veliku učinkovitost ima kod liječenja akutnih i kroničnih bolesti kao na primjer, bolovi u vratu, leđima, lumbalnom dijelu, bolova zglobova, jakih glavobolja, te kroničnih bolova abdomena. Neuralna terapija se ne koristi u liječenju ciroza i tumora.
Oko 50 posto populacije pati od bolova u leđima, a uzrok je obično povezan s bolešću korijena spinalnih živaca, mišića i diska u odgovarajućem području. Korijen živca može biti ozlijeđen i prilikom operativnog zahvata što donosi neuropatsku bol.
Neuropatska bol se javlja kada je jedan korijen živca ili više njih podraženo. Kada je bol kronična onda se javlja žarenje u tijelu, peckanje, osjećaju se trnci, trnu noge ili ruke, a postoji i šansa da noge budu toliko utrnute da jednostavno ne možemo više stati na njih, a to se zove lagana paraliza.
Neuralna bol se rijetko može u potpunosti izliječiti, ali zato ju se može zaliječiti i omogućiti joj da normalno funkcioniramo uz konstantnu prisutnu “tupu” bol, jer kada je jednom živac ozlijeđen, u principu ga se ne može vratiti u prvobitno stanje.
Pretrage koje se preporučuju prije same primjene neuralne terapije su: vađenje krvi i mokraće, te njihova analiza, RTG, kompjuterska tomografija (CT) i magnetna rezonanca (MR). Kada se ustanovi gdje je žarište i kako provoditi terapiju, pristupa se liječenju.
Liječenje izgleda tako da se ubrizgava lokalni anestetik (obično prokain) u samo žarište smetnji. Broj terapija ovisit će o tome koliko je to mjesto upaljeno, odnosno do one mjere kada se bol skoro potpuno smanji, a sve ovisi od osobe do osobe.
Neuralna terapija je siguran oblik terapije, ako se prije same terapije napravi i alergo test, kako ne bi bilo nikakvih alergijskih reakcija na anestetik.
Foto: Bartek Zyczynski/Shutterstock