Sindrom čeljusnog zgloba

Činjenica da ljudi govore i jedu čini čeljusni. kost jednim od najčešće pomicanih dijelova tijela. Zglobovi koji povezuju donju čeljust ili mandibulu stemporalnim (sljepoočnim) kostima lubanje su relativno jednostavne šarke s maiim hrskavičnim pločicama koje štite koštane površine koje se trljaju jedna o drugu. Bolovi u ovom dijelu glave dio su sindroma temporo-mandibularnog zgloba (STMZ) : miofacijalne bolne disfunkcije.
Čak dvije trećine ljudi ima simptome STMZ-a u nekom razdoblju svog života kad uobičajeni pokret, kao na primjer kad široko zijevnete ili jedete krupni komad hrane izazove bol u licu ili osjećaj »iskakanja« čeljusti. Ova privremena tegoba obične prolazi sama od sebe, bez ikakva liječenja ili brzo reagira na odmaranja ili uzimanje lijekova protiv bolova. No neki pacijenti osjećaju bolove koji se šire u lice, vrat i ramena - to je kronični oblik sindroma čeljusnog zgloba, posljedica nekih drugih bolesti. U većini slučajeva se privremena neugoda koju izaziva sindrom temporo-mandibularnog zgloba može izliječiti primjenom jeftinih, domaćih pripravaka, no za malen broj oboljelih stalna i katkad nepodnošljiv a bol predstavlja ozbiljnu tegobu koju treba liječit liječnik.

Simptomi

  • bol u dijelu glave ispred ušiju, osobito nakon buđenja
  • uporna bol u mišićima lica na jednoj ili obje strane
  • škljocanje ili osjećaj »iskakanja« pri otvaranju usta ili pomicanju čeljusti
  • otežano otvaranje usta, jer su bolna ili je prisutan osjećaj zakočenosti
  • uporne glavobolje

Obratite se liječniku

  • ako otežano otvarate usta nakon ozljede ili udarca u lice. Možda ste iščašili ili ozlijedili jedan ili oba čeljusna (temporo-mandibularna) zgloba.
  • ako u čeljusti stalno osjećate neugodu koja ne reagira na lijekove protiv bolova, toplinu, masažu ili odmor. Potreban vam je savjet stručnjaka o poduzetnijem načinu liječenja kojim će se otkroniti i simptomi i uzrok bolesti.

Uzroci

U većini slučajeva STMZ je posljedica izlaganja čeIjusnih mišića prevelikom naporu, pomicanja diska ili degenerativne bolesti zgloba, a katkad se radi o kombinaciji svega navedenog. Najčešći uzrok je istezanje sljepoočnih mišića koji otvaraju i zatvaraju čeljust. Do istezanja može doći zbog nesvjesnog stiskanja zubi ili škrgutanja zubima ili izbacivanja čeljusti prema naprijed, kao i zbog lošeg zagriza koj je posljedica nepravilnog rasporeda zubi ili neodgovarajućeg umjetnog zubala.

Pomicanje jednog ili oba diska u čeljusnim zglobovima može biti posljedica iznenadnog udarca i ozljede glave ili jednostavno snažnog žvakanja ili širokog zijevanja. Pomaknut disk obično se vraća na svoje mjesto bez trajnog oštećivanja čeljusti. Međutim, ako do takvog iščašenja često dolazi, čeljust može, kod otvaranja, početi škljocati, a zglob može postati upaljen, ukočen i bolan. Učinci degenerativne bolesti zgloba su slični: osteoartritis ili reumatoidni artritis izaziva upalu zgloba te bol i ukočenost. U rijetkim slučajevima neuhranjenost u djece može dovesti do izobličavanja kostiju koje izaziva STMZ.

Liječenje

Lijekovi protiv bolova mogu ublažiti upalu i bolove koji prate STMZ, ali ne rješavaju uzrok bolesti. Oboljeli od sindroma čeljusnog zgloba trebaju pokušati vidjeti na koji način mogu promijeniti svoj način života - od svakodnevnih stresova koje je moguće izbjeći do jedenja hrane koja opterećuje čeljust. Ako je uzrok bolesti nepravilan raspored zubi, trebate otići zubaru.

Prevencija

Da biste spriječili sindrom temporo-mandibularnog zgloba izazvan nesvjesnim napinjanjem mišića ili neujednačenim pritiskom na čeljust, nemojte spavati nagnute glave ili s cijelom težinom glave oslonjenom na bradu - što je česta pojava u ljudi koji spavaju na trbuhu. Pokušajte spavati na boku ili leđima, bez jastuka.
Kad vas boli čeljust, ne jedite hranu koju je teško žvakati i što manje govorite.
Ako svako jutro osjećate napetost u čeljusti, možda nesvjesno stišćete zube ili njima škrgućete. Pitajte zubara ili ortodonta koji će vam objasniti koje su prednosti štitnika za zube.

Akupunktura

Akupunktura opušta mišiće i na taj način ublažava simptome sindroma temporo-mandibularnog zgloba izazvanog stresom. Kao i u akupresuri, akupunkturist će obrađivati točke na želučanim meridijanima za STMZ povezan sa stresom, jer ti meridijani prolaze kroz temporo-mandibularne zglobove.

Rad na tijelu

Kad se smatra da napetost igra ulogu u STMZ-u, masaža je može ublažiti. Može se masirati dva mjesta: jedno se proteže od neposredno iznad i malo ispred vrha uha sve do sljepoočnice, a drugo je na čeljusti oko 2,5 cm ispred ušiju. Položite prst na jedno od ovih mjesta i zatim otvarajte i zatvarajte čeljust, lagano stišćući zube kad je čeljust zatvorena. Osjetit ćete kako se mišić izbočuje i uvlači dok se steže i opušta. Stavite palac ili kažiprst i srednjak na ova mjesta i lagano masirajte u malim krugovima. Minuta ili dvije ovakve masaže na opisanim mjestima može pomoći opustiti mišiće koji izazivaju napetost oko zgloba.
Za teže oblike sindroma temporo-mandibularnog zgloba posavjetujte se s fizioterapeutom. Tehnike za koje se utvrdilo da pomažu STMZ-u su tehnike duboke masaže, neuromuskularna masaža, Rolfing i kraniosakralni rad.

Kiropraktika

Kiropraktika se preporuča kod STMZ-a izazvanog pretjeranom uporabom i istezanjem mišića, dok manje pomaže kod ozljede zgloba kao u pacijenata koji razviju sindrom čeljusnog zgloba, nakon trzajne ozljede u prometnoj nesreći. Kiropraktičar namješta bolesnikova leđa i tijelo te na bolesni zglob može primijeniti i fizikalnu terapiju, izmjeničnu struju, ultrazvuk ili dijatermiju, sve što pomaže opuštanje tog dijela tijela i omogućuje kiropraktičaru da istegne mišiće i namjesti čeljust.

Hidroterapija

Nekoliko kapi eteričnog ulja lavande (Lavandula officinalis) ili gospine trave (Hypericum perforatum) u toploj kupelji može vam pomoći da se opustite. Da biste ublažili upalu temporo-mandibularnih zglobova, primijenite tople i hladne obloge. Prvo tri minute držite topli ručnik, zatim pola minute držite hladni ručnik. Ovaj postupak ponovite dva ili tri puta na dan kod kroničnog oblika bolesti, a češće kod akutnog oblika bolesti.

Psihomatsko liječenje

Dok tehnike opuštanja, hipnoterapija i vođeno vizualiziranje mogu ublažiti simptome STMZ-a, biofeedback je najučinkovitiji način liječenja STMZ-a iz područja psihosomatske medicine. Biofeedback ne rabi lijekove, nije invazivan, odstranjuje napetost i omogućava obuzdavanje bolova izazvanih stresom. Nakon tečaja kod stručnog terapeuta, možete ga i sami primjenjivati. Rabeći električni čitač za mišić koji pokreće čeljust, stručnjak može naučiti pacijenta da nadzire napetost u tom dijelu tijela. Istraživanja su pokazala da je biofeedback osobito djelotvoran kod osoba koje pate od kroničnog oblika STMZ-a te im može pomoći ublažiti bolove i smanjiti škljocanje kroz duža razdoblja od drugih načina liječenja.

Prehrana

Za oboljele od STMZ-a važno je da smanje istezanje i napor kojem su izloženi čeljusni mišići i zglobovi. Izbjegavajte tvrdu hranu poput svježe mrkve i jabuka te hranu koju treba dugo žvakati poput mesnih odrezaka i tvrdih peciva. Ako bol u čeljusti postane neizdrživ, pokušajte dan ili dva postiti ili biti na tekućoj dijeti. Ovaj je način osobito učinkovit ako ograničite i govor samo na najnužniji.
Sto se tiče prehrane, oboljeli od STMZ-a trebaju uzimati odgovarajuće količine bromelaina ili bioflavonoid pinkogenola u kombinaciji s vitaminom C za ublažavanje upale; tablete kalcija i magnezija za grčenje mišića ili vitamine skupine B za ublažavanje stresa.

Osteopatija

Osim zubarskog zahvata, fizikalne terapije ili biofeedbacka, stručnjak za osteopatiju može vam manualnim tehnikama pomoći povećati raspon pokreta glave, vrata, ramena i gornjeg dijela leđa. Možda možete pronaći liječnika koji se bavi osteopatijom te se specijalizirao za STMZ.

Konvencionalna medicina

Većina liječnika preporučit će osobama s blagim oblikom STMZ-a primjenu analgetika dostupnog u slobodnoj prodaji, masiranje bolnog područja i ograničeno govorenje i žvakanje tijekom nekoliko dana, odnosno odmaranje čeljusti uzimanjem meke ili tekuće hrane. Bolnije ili kronične oblike sindroma temporo-mandibularnogzgloba obično treba liječiti uz pomoć zubara, fizikalnog terapeuta, ortodonta, kirurga ili psihologa.
Neki ljudi nesvjesno škrguću zubima u snu, a to se oboljenje zove bruksizam. Zubar može dijagnosticirati tegobu i dati pacijentu umetak ili udlagu za ugriz. Liječnik koji sumnja da je uzrok sindroma čeljusnog ;globa prekomjerno istezanje mišića može propisati jek za opuštanje mišića kao što je diazepam kako bi jblažio bolove i napetost. Budući da STMZ može biti kronična bolest, pacijent se ne bi trebao duže vrijeme oslanjati na ove lijekove na recept zbog opasnosti od navikavanja.

Kod nekih oboljelih od STMZ-a fizikalna terapija može ublažiti bolove i obnoviti pokretljivost čeljusti. fizioterapeut može preporučiti masažu, vlažne i tople obloge, ultrazvuk ili stimulaciju električnom strujom za poboljšanje krvotoka i ublažavanje bolova i ukočenosti. Za povećanje raspona čeljusnih ookreta terapeut može primjenjivati vježbe istezanja preporučiti tehniku istezanja kod koje se po licu rasprši tekućina koja hladi i umrtvljuje, a zatim se isteže čeljusne mišiće. Druge mogućnosti kod primjene fizikalne terapije su kratkovalna dijatermija i lasersko liječenje. Kod ovih postupaka valovi dopiru mnogo dublje nego vlažni i topli oblozi, a pritisak valova djeluje kao masaža, povećava dotok krvi u oboljelo područje i ublažava upalu i bolove.
Liječnici preporučuju operativne zahvate samo u iznimnim slučajevima. Najmanje invazivan oblik, artroskopija, izvodi se tako da se kroz malen rez uvede optička cijev te se pomoću nje disk vrati na mjesto. Ako artroskopija ne uspije, potrebno je izvesti otvoreni kirurški zahvat na temporo-mandibularnom zglobu, pri čemu se područje zgloba potpuno otkrije, a može biti potrebna i zamjena zgloba. Međutim, prije nego što se odluči za operaciju, pacijent mora ispitati sve mogućnosti, moguće komplikacije i nuspojave te treba zatražiti drugo mišljenje nekog drugog iskusnog kirurga.

Alternativni načini liječenja

Razni alternativni načini liječenja mogu biti učinkoviti u liječenju STMZ-a. Brojni biljni lijekovi mogu djelovati smirujuće ili opuštati mišiće ublažavajući bolove. Mnogi liječnici priznaju uspjeh biofeedbacka u nadzoru sindroma čeljusnog zgloba izazvanog stresom.

Liječenje kod kuće

Bez obzira na to što izaziva povremeni nastup sindroma čeljusnog zgloba, za ublažavanje bolova možete uzeti acetilsalicilnu kiselinu (npr. Aspirin) ili nesteroidni protuupalni lijek.
Ako stalno osjećate glavobolju nepoznata uzroka koja se ublaži ako stavite štapić od sladoleda između zubi, vjerojatno je u području čeljusti došlo do poremećaja poremećaja ravnina.
Sindrom temporo-mandibularnog zgloba povezan sa stresom obično dobro reagira na liječenje kod kuće. No ako je uzrok bolova nepravilan raspored zubi ili ozljeda zgloba, nemojte redovito uzimati sredstva protiv bolova - otiđite na pregled liječniku
i zubaru. Evo još savjeta:
- Masirajte snop mišića neposredno iznad i ispred sljepoočnica te veće mišiće duž čeljusti. Primjenjujte male, kružne pokrete i ponavljajte ih prema potrebi.
- Štitnici za usta koje rabe igrači ragbija i hokeja mogu pomoći kod blažih oblika STMZ-a izazvanih bruksizmom (škrgutanjem zubima). Možete ih pokušati nabaviti u trgovinama sportskom
opremom. Omekšajte plastični dio za usta u toploj vodi i zatim čvrsto zagrizite tako da ostane otisak vaših zuba. Otisak ostavite da se stvrdne, a zatim navečer, prije spavanja štitnik stavite između zuba. Ako se bol ili škrgutanje zubima nastave dulje vrijeme, otiđite na liječnički pregled.