TNTGroup

Leća ljudskoga oka fokusira svjetlo tako da možete jasno vidjeti predmete na različitim udaljenostima. Ona za jasan vid mora ostati prozirna. Zamagljenje leće zove se siva mrena ili katarakta. Kako se mrena bude stvarala, zaustavljat će i iskrivIjivavti svjetlo koje ulazi u oko, a vi ćete doživljavat: postupno, ustrajno, bezbolno zamućivanje vida, kao da gledate kroz izmaglicu. Mrene su glavni uzrok sljepoće, a od nje se svake godine razboli jedna od 500 osoba. Unatoč ovim brojkama, bolest je zapravo jedan od manje ozbiljnih očnih poremećaja zato što se operacijom u većini slučajeva može povratiti izgubljeni vid. No ipak, samo u SAD-u oko 5000 osoba godišnje oslijepi zbog neznanja, straha ili odbijanja da se podvrgnu relativno bezbolnoj operaciji.

Iako su svjetlopute osobe izložene najvećoj opasnosti od sunčanih opeklina, sunčane zrake mogu oštetiti kožu bilo koje boje. Sunčane opekline su poput svih drugih opeklina, osim što se sporije razvijaju. Crvenkastu, na dodir toplu kožu možete sami liječiti i ona će zacijeljeti za nekoliko dana. Opekline od sunca praćene mjehurićima i oticanjem koje izazivaju bolove i opći osjećaj neugode smatraju se opeklinama prvog stupnja. Sunčane opekline koje dovode do oticanja i stvaranja velikih i brojnih mjehura mogu pratiti vrućica, mučnina i dehidracija. Kod umjerene izloženosti sunčanim zrakama dolazi do tamnjenja svijetle kože, ali redovito sunčanje tijekom niza godina može ubrzati foto-starenje kože, obilježeno otvrdnjivanjem kože, tamnim pjegama i iznimno jakim boranjem. Dugotrajno izlaganje suncu, osobito u bijelaca starijih od 40 godina povezano je s aktiničkom keratozom, prekanceroznom kožnom bolešću. Dobivanje jakih sunčanih opeklina u mladosti povećava opasnost od razvijanja zloćudnog melanoma, vrste raka kože, mnogo godina kasnije.

Multipla skleroza je bolest središnjeg živčanog sustava označena sporim i nepostojanim napredovanjem s rasponom učinaka od relativno blagih tjelesnih smetnji do visokog stupnja invalidnosti. Korijen problema čine električni impulsi. U zdravom organizmu većina tjelesnih živaca izolirana je masnom tvari koja se zove mijelin i koji omogućava učinkovit prijenos električnih impulsa, živčanih signala. Multipla skleroza nastupa kad ovaj zaštitni omotač zahvati upala koja ga na kraju na nekim mjestima razori izazivajući kratki spoj u električnom protoku. Među mogućim posljedicama ovog prekida je i gubitak mišićne koordinacije, poremećaj vida i nevoljno obavljanje velike ili male nužde (inkontinencija).

Osoba koja pati od tinitusa ili zvonjenja u ušima, ima osjećaj da čuje zvonjenje, zujanje, zviždanje, cvrčanje ili druge zvukove. Ovi se zvukovi mogu javljati povremeno ili su stalni i različite su glasnoće. Cesto se pojačavaju kad se utiša buka u pozadini, pa to treba imati na umu u noćnim satima kad osoba pokušava zaspati u tihoj sobi. U rijetkim slučajevima zvuk prati ritam srca. Tinitus se javlja vrlo često, no većinom ovaj poremećaj predstavlja samo neugodnost. Međutim, u težim slučajevima tinitus može izazvati tegobe s koncentriranjem i spavanjem. Konačno, može utjecati na posao i osobne odnose, što ima za posljedicu psihološke poremećaje.

Činjenica da ljudi govore i jedu čini čeljusni. kost jednim od najčešće pomicanih dijelova tijela. Zglobovi koji povezuju donju čeljust ili mandibulu stemporalnim (sljepoočnim) kostima lubanje su relativno jednostavne šarke s maiim hrskavičnim pločicama koje štite koštane površine koje se trljaju jedna o drugu. Bolovi u ovom dijelu glave dio su sindroma temporo-mandibularnog zgloba (STMZ) : miofacijalne bolne disfunkcije. Čak dvije trećine ljudi ima simptome STMZ-a u nekom razdoblju svog života kad uobičajeni pokret, kao na primjer kad široko zijevnete ili jedete krupni komad hrane izazove bol u licu ili osjećaj »iskakanja« čeljusti. Ova privremena tegoba obične prolazi sama od sebe, bez ikakva liječenja ili brzo reagira na odmaranja ili uzimanje lijekova protiv bolova. No neki pacijenti osjećaju bolove koji se šire u lice, vrat i ramena - to je kronični oblik sindroma čeljusnog zgloba, posljedica nekih drugih bolesti. U većini slučajeva se privremena neugoda koju izaziva sindrom temporo-mandibularnog zgloba može izliječiti primjenom jeftinih, domaćih pripravaka, no za malen broj oboljelih stalna i katkad nepodnošljiv a bol predstavlja ozbiljnu tegobu koju treba liječit liječnik.

Liječnici su prvi put dijagnosticirali teniski lakat (ili lateralni epikondilitis) prije više od sto godina. Danas gotovo polovica svih igrača tenisa oboli od ove bolesti, no oni čine manje od 5 posto oboljelih od ove upale, pa uvriježeni naziv ove bolesti, teniski lakat, ne daje pravu sliku stvari, lako osobe svih godina i rasa mogu razviti teniski lakat, bijelci u dobi između 30 i 60 godina koji se bave fizičkim poslom - na primjer, stolari i soboslikari - izloženi su najvećoj opasnosti. Žene srednjih godina koje rade na šivanju dijelova odjeće u tekstilnoj industriji također su vrlo osjetljive na ovu upalu. Tijekom posljednjih godina od teniskog lakta obolijevaju i djeca koja dugo igraju kompjutorske igrice koje se drže u ruci te uredski službenici koji rijetko rabe računalo, ali kad to čine, onda intenzivno tipkaju dulje vrijeme