Manična depresija, poznata stručnjacima koji se bave psihičkim oboljenjima kao bipolarni poremećaj, ozbiljna je duševna bolest s dva kraja. Za razliku od stalne tmurnosti opće depresije (tehnički opisane kao unipolarni poremećaj), manična depresija odlikuje se cikličkim skokovima između oduševljenja i očaja. Obrazac mijenjanja raspoloženja dosta se razlikuje u oboljelih. U nekim slučajevima godine normalnog funkcioniranja odvajaju manične od depresivnih epizoda. U drugim slučajevima napadaji se izmjenjuju često, tri ili četiri puta na godinu, s oporavkom između napadaja. U nekih bolesnika depresija i manija izmjenjuju se stalno, i katkad brzo. U nekoliko rijetkih slučajeva, epizoda manične depresije može se pojaviti samo jednom tijekom čitavog života. (Ako se pojavi dvaput, obično je praćena novom epizodom). Općenito, depresivna faza traje duže od manične faze, i također je češća; ciklus može biti nepravilan.
Zna se da se manična depresija javlja u oko 1 posto stanovištva, iako pojavljivanje može biti mnogo češće, budući da oko 75 posto slučajeva prolazi bez liječenja. Podjednako često javlja se u muškaraca i žena.
Mnogo je dokaza koji upućuju na to da bolest ima genetsku osnovu, ali njezin uzrok još uvijek nije siguran. Simptomi se pojavljuju kao rezultat kemijske neravnoteže u mozgu, i oni su izvan voljne kontrole. Ovaj poremećaj ne razara samo normalan život, već je i opasan: oko 20 posto manično-depresivnih bolesnika oduzima si život, obično kad prelaze iz jedne faze u drugu i osjećaju se izgubljenima. Oko 11 posto oboljelih poduzima ovaj drastični korak tijekom prvih deset godina nakon postavljanja dijagnoze.
Na sreću, liječenje ove bolesti u novije vrijeme znatno je uznapredovalo; u većini slučajeva simptomi se mogu lijekovima i drugim terapijama učinkovito obuzdati.
Poremećaj se javlja u dva osnovna oblika, poznata kao bipolar I i bipolar II; oni mogu imati zasebne genetske korijene. Kod bipolara I obje faze bolesti jasno su izražene. Kod bipolara II manija je često blaga (naziva se hipomanijom), a depresija može biti blaga ili jaka. Poremećaj bipolar II teže je dijagnosticirati i često se miješa s općom depresijom. Ima manje razdoblja mirovanja bolesti, koja su kraća, nego kod bipolara I, postoji obiteljska sklonost i slabije reagira na liječenje. To može biti najčešći oblik manične depresije.
Bolest je katkad povezana sa sezonskom potištenošću, kod kojeg se depresija pojavljuje u kasnu esen ili zimu, remisije u proljeće, s napredovanjem nanije ili hipomanije u ljeto.
Jedan od pet slučajeva manične depresije započinje u doba djetinjstva ili adolescencije; adolescenti ćešće od odraslih imaju tjelesne i psihotične simptome kao što su halucinacije i deluzije i kod njih re češće postavlja pogrešna dijagnoza. Ipak, bolest napada i nlađe odrasle ljude u dobi od 25 do 35 godina. Prva epizoda u muškaraca je češće manična; prva epizoda u žena je češće depresivna – i često, žena prvo doživljava nekoliko epizoda depresije prije pojavljianja manične epizode. Kako bolesnici stare, ponavlja poremećaja bipolar I ili bipolar II postaju češća duže traju.
Simptomi
Dramatične i nepredvidljive promjene raspoloženja prvi su znak manične depresije.
Bolest ima dvije potpuno suprotne faze.
U maničnoj fazi:
- euforija ili razdražljivost
- neprekidno pričanje; naviranje misli
- napuhano samopoštovanje
- naglost, nerazborita potraga za užitkom – kupovinom, naglim putovanjima, za više seksa ili katkad promiskuitetnim seksom, riskantnim poslovnim ulaganjima, brzom vožnjom
- halucinacije
U depresivnoj fazi:
- potištenost i niska razina samopoštovanja
- preplavljenost inercijom i apatijom
- tuga, osamljenost, bespomoćnost, krivnja
- usporen govor, slabost i slaba koordinacija
- nesanica
- upotreba psihostimulatora kao što su amfetamini koji jačaju energiju i duh
Obratite se liječniku
- ako primijetite neke od ovih simptoma u člana obitelji. Zapamtite: manično-depresivne osobe često poriču da nešto nije u redu, posebno kad su u maničnoj fazi. Ako ste zabrinuti za člana obitelji ili bliskog prijatelja, liječnik vam može savjetovati kako da riješite tu situaciju.
- ako primijetite neke od ovih simptoma kod sebe.
Uzroci
Smatra se da je manična depresija rezultat kemijske uravnoteže u mozgu, izazvane oštećenim genom ili genima. Od neurotransmitera vjerojatno su uključeni serotonin i norepinefrin, ali je neurokemijsko uzajamno djelovanje složeno i do sada nedovoljno shvaćeno.
Vjerojatnost da geni imaju određenu ulogu potkrepljena je činjenicom da obično postoji obiteljska povijest promjena raspoloženja, depresije ili samoubojstava.
Liječenje
Danas se manična depresija najčešće liječi kombinacijom liječenja litijem i psihoterapije, lako je farmakološka terapija primarna, psihoterapija je važna kako bi bolesnik razumio i prihvatio osobne i društvene teškoće vezane uz prošle napadaje i da bi se bolje suočavao s budućima. Nadalje, budući da je poricanje čest problem, redovna psihoterapija pomaže bolesnicima da ustraju u uzimanju lijekova. (Pridržavanje propisanog liječenja je posebno problematično u doba adolescencije). Mogu se koristiti gotovo svi oblici psihoterapije – kognitivna, bihevioralna ili psihodinamička; individualna, obiteljska ili skupna terapija.
Obitelj ili supružnik bolesnika trebali bi se uključiti u svako liječenje. Potpune informacije o bolesti i njenom ispoljavanju važne su i za bolesnika i za njemu bliske osobe.
Konvencionalna medicina
Litij karbonat je osnovni lijek koji se koristi u liječenju manične depresije; može biti iznimno učinkovit pri uklanjanju manije iako liječnici još uvijek ne znaju zašto. Litij također može spriječiti pojavljivanje depresije, ali se često daje istovremeno s različitim kombinacijama antidepresiva.
Novi selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (engl. selective serotonin reuptake inhibitors – SSRI) koji specifično djeluju na neurotransmiter serotonin – obično su najbolji antidepresivi zato jer imaju manje popratnih učinaka nego ostali lijekovi. U ovoj skupini su fluoksetin, sertralin i paroksetin. Ostali antidepresivi sadrže tricikličke spojeve – kao što su dezipramin, imipramin i ami- triptilin – i bupropion, različita skupina lijekova, ali slična kao SSRI.
Haloperidol se katkad daje bolesnicima koji ne reagiraju na litij, ili da bi se izliječili akutni simptomi manije prije nego što litij počne djelovati (7 do 10 dana). Kod teških slučajeva ili kad bolesnik ne reagira na litij, mogu se propisati drugi lijekovi kao što su karbamazepin i valproična kiselina, koji se rabe sami ili u kombinaciji s litijem.
Mnogi od ovih lijekova mogu biti štetni, pa ih treba pomno nadzirati analizama krvi kako bi se utvrdilo postojanje odgovarajuće razine i da bi se
rano otkrile moguće negativne reakcije. Kad započinje s liječenjem, psihijatar će trebati eksperimentrati s lijekovima. Gotovo je nemoguće predvidjeti koji će bolesnik reagirati na koji lijek i kakva bi trebala biti količina lijeka.
Elektrokonvulzivna terapija (ECT) katkad se koristi kod izrazito maničnih ili depresivnih bolesnika. Budući da djeluje brzo, može pomoći bolesnicima kod kojih postoji izražena sklonost samoubojstvu. ECT nije omiljena metoda od 1960-ih, ali tada se postupak usavršio. Bolesnika se najprije uspava. Nakon toga se kroz temporalni režanj propusti električna struja koja proizvodi grand mal udare kratkog trajanja – ne duže od nekoliko sekundi. Tijekom trajanja ECT liječenja – obično dva do tri tjedna, ne daje se litij da bi se spriječile neurotoksične komplikacije.
Liječenje svjetlom pokazalo se učinkovitim kod bipolarnog poremećaja koji je povezan sa zimskom depresijom. U ljudi koji obično zimi postaju potišteni, sjedenje 20 do 30 minuta dnevno ispred specijalne svijetleće kutije, koja proizvodi svjetlo punog spektra od oko 10 000 luksa može učinkovito liječiti njihovu potištenost.
Alternativni načini liječenja
Kod jake manične depresije (bipolar I) alternativni lijekovi i postupci ne moraju biti korisni tijekom samih epizoda. Depresivni bolesnik je često u preteškom stanju da bi inicirao bilo kakve vježbe ili tehnike energizacije; manični je previše aktivan da bi poduzeo tehnike opuštanja. Ipak, alternativni pristupi mogu biti korisni između epizoda i kod blažih slučajeva manične depresije (bipolar II).
Jedna istraživačka studija upućuje na to da magnezij može biti mogući nadomjestak u slučajevima kod kojih postoje česti skokovi iz jedne manično- -depresivne faze u drugu. Prednost je također što je on neotrovan i može se nabaviti u trgovinama zdrave hrane i biljnim ljekarnama. Potrebna su daljnja istraživanja, ali istraživači vjeruju da su izgledi za upotrebu magnezija dobri.
Kineske trave mogu ublažiti promjene raspoloženja, donoseći nešto opuštanja u maničnoj fazi i ublažavajući potištenost u depresivnoj fazi. Ipak, potražite stručnjaka kineske medicine koji ima iskustva s liječenjem potištenosti i koji zna kako koristiti trave. (Nisu svi ljudi koji se bave kineskom medicinom stručni za liječenje raspoloženja ili za primjenu trava u tu svrhu).
Prehrana u kojoj ima malo vanadija (minerala koji se nalazi u mesu i drugoj hrani) i mnogo vitamina C može također biti korisna, ali takvu prehranu treba nadzirati stručnjak-nutricionist ili ortomolekualni liječnik.. Vješt homeopat također može ublažiti jačinu naglih promjena raspoloženja.
Određena liječenja akupunkturom pomažu davanjem energije ili opuštanjem tijela, ovisno o tome koje se akupunkturne točke koriste. Masaža uljem : đer može opuštati ili davati energiju.
BIOFEEDBACK
Praktičari smatraju da je EEC biofeedback učinkovit u uvježbavanju manično-depresivnih bolesnika da kontroliraju neka stanja moždanih valova koja su u osnovi njihove hiperaktivnosti, ubrzane misli, razdražljivost, nedostatak sna i slabu samokontrolu; čini se da koristi i aktivnosti moždanih valova povezanih sa slabom energijom, niskim samopoštovanjem i slabom motornom koordinacijom. Kad je manična depresija blaga, ovaj oblik biofeedbacka može nadomjestiti litij i ostale lijekove, iako se može sigurno koristiti zajedno s litijem. Budući da je EEG biobeedback nova tehnika, samo je, primjerice, oko tisuću praktičara u SAD-u osposobljeno za provođenje ove tehnike.
Liječenje kod kuće
Pobrinite se da sredina bude smirena, posebno kad je netko u maničnoj fazi. Zadržite uobičajen raspored dnevnih aktivnosti; spavanje, jedenje i vježbanje. Odgovarajući san važan je za sprečavanje napadaja. Izbjegavajte izrazito poticajne zabave; živahni razgovor ili dugotrajno gledanje televizije ili videa mogu pogoršati manične simptome.
U maničnoj fazi bolesnici se mogu upuštati u opasne aktivnosti, kao što su brza vožnja ili određeni sportovi; no treba ih nadzirati i spriječiti u tome, a posebno kad je riječ o brzoj vožnji autom. Pića i hranu koji sadrže kofein – čaj, kavu, colu i čokoladu – treba ukloniti u maničnoj fazi. Uvijek izbjegavajte alkohol.
Dijagnostički postupci
Zbog postojanja društvene obilježenosti kod manične depresije (i kod drugih duševnih bolesti), bolesnici često oklijevaju reći da nešto nije u redu, a liječnici često ne uspijevaju prepoznati poremećaj. Nadalje, simptomi mogu katkad djelovati kao malo nglašeniji oblici normalnog ponašanja. Zbog toga, itraživanja upućuju na to da se gotovo 75 posto svih slučajeva ne liječi ili se liječi na neodgovarajući način.
Američko psihijatrijsko udruženje utvrdilo je dug popis specifičnih kriterija za prepoznavanje ovog poremećaja. Procjena uključuje istraživanje bolesnikove povijesti, kao i bilo koje obiteljske povijesti promjena raspoloženja ili samoubojstava. Ostali poremećaji moraju biti isključeni – posebno problemi djetinjstva kao što su školske fobije i poremećaj pozornosti, kao i demencija, shizofrenija te psihotična stanja izazvana alkoholom ili drogama. Zloporaba droga česta je kod maničnodepresivnih i može maskirati simptome, što otežava dijagnozu i liječenje. Prepoznavanje i liječenje svake zloporabe droga mora zauzeti važno mjesto budući da je jaki indikator samoubojstva, posebno kod muškaraca.
Prije nego što započne liječenje, bolesnik treba proći temeljiti zdravstveni pregled, napraviti analize krvi i mokraće da bi se utvrdilo ne postoje li neki razlozi koji bi ograničili odabir liječenja. Posebno je važna analiza štitnjače zbog toga što hipertiroidizam, može sličiti maniji i budući da litij – osnovni lijek za maničnu depresiju – oslabljuje funkciju štitnjače. Tijekom liječenja nužne su česte analize krvi da se vidi jesu li se postigle odgovarajuće razine lijeka i da bi se rano utvrdilo neželjene reakcije.