Razvoj senzorike obuhvaća povezanost vida i ruke. Tu se procjenjuje razvoj hvatanja, spretnost rukovanja predmetima ili razvoj fine motorike. Prema mišljenju znanstvenika to je područje razvoja povezano s razvojem mentalnih sposobnosti. U dojenačkoj dobi taj razvoj pratimo u razvoju hvatanja.
Refleksi će vam otkriti razvija li se vaše dijete prirodnim tijekom. Dijete spontano izvodi pokrete koje ni ne razumije, a to je dobar pokazatelj razvoja. Odmah nakon poroda postoji refleks hvatanja kod svih novorođenčadi, podjednako na obje ruke. Ako novorođenčetu stavimo zvečku na dlan ono će je refleksno, tj. spontano čvrsto zgrabiti. Taj refleks nestaje u dobi oko trećeg mjeseca. Postojanje refleksa čvrstog hvatanja nakon šestog mjeseca pobuđuje sumnju na oštećenje mozga. Ruka takvog djeteta stalno je u šaci stisnuta i šaka se rijetko otvara. Što je oštećenje jače to taj refleks duže traje. Dijete tada ne može ništa voljno uhvatiti.
U dobi od tri mjeseca pa nadalje dijete pruža ruke prema predmetu, gledajući točno ono što želi uhvatiti. Zato kažemo da “hvata predmete očima”. To izostaje kod djece koja ne vide. Takva djeca hvataju predmet ako ga dodirnu, a ne ako ga vide.
Dijete u dobi od četiri mjeseca pa nadalje, promatra ljude oko sebe, smješka se majci, veselo je. Kod duševnog oštećenja u toj dobi ne pojavljuje se smiješak ni promatranje osoba iz okoline. Duševno oštećena djeca usporeno se razvijaju na svim područjima razvoja. Slijepa djeca smiju se u dobi kad i ostali vršnjaci.
U dobi od devet mjeseci dijete lovi “mrvice” i sitne predmete pomoću palca i kažiprsta. U duševno oštećene djece ta voljna sposobnost hvatanja jako je usporena i treba mnogo vremena da se razvije fino hvatanje.
Dijete u dobi od deset mjeseci na pitanje gdje je tata, traži ga pogledom. To govori da zna tko je tata i da ga prepoznaje. Također, razumije kad se kaže: ne-ne, zaustavlja pokret i promatra. A s 11. mjeseci hvata kuglicu lagano savijenim palcem i kažiprstom, poput kliješta.
U dobi od devet do deset mjeseci dojenče znatiželjno promatra predmete oko sebe. Dok mu govorite ono vas gleda u oči kao da čita iz vaših očiju što mu želite reći. Ako dojenče ne razvija tu sposobnost nego izbjegava vaš pogled, okrećući glavu ili gledajući u stranu, treba posumnjati na ranu dječju psihozu, autizam. Kod takve djece motorni razvoj ide normalnim tijekom, samo ne dolazi do komunikacije vidom i govorom s majkom. U svim tim slučajevima treba se obratiti liječniku da bi dijete pregledali okulist, a i dječji psihijatar ili psiholog.
Foto: Monkey Business Images/Shutterstock