Zloporaba droga ili lijekova je uporaba psihoaktivne droge ili lijeka u dovoljnoj količini da onome koji ih rabi naškode tjelesno, mentalno, emocionalno ili društveno. Ovisnost je prisilna, neprestana uporaba droge ili lijeka.
Dok nam izraz »zloporaba droga« dočarava nasilne slike nezakonite trgovine drogom, zloporaba zakonom dopuštenih droga, odnosno lijekova još je veči zdravstveni problem. Velik broj ljudi ovisno je o propisanim lijekovima, a bolnice navode jednak broj hitnih slučajeva nastalih zloporabom lijekova kao i droga. Poput osoba koje zlorabe alkohol, osobe koje zlorabe droge/lijekove često poriču problem umanjujući dužinu razdoblja uporabe lijeka ili kriveći vanjske čimbenike, poput situacije na poslu ili obiteljskog stresa. Obitelji se mogu pridružiti nijekanju problema u krivo usmjerenom naporu da obrane osobu koja zlorabi drogu, stvarajući snažnu prepreku liječenju i ozdravljenju.
Lijekovi i droge koji se često zlorabe svrstavaju se u nekoliko širokih kategorija:
Depresori središnjeg živčanog sustava. Pilule za spavanje i sredstva protiv tjeskobe ubrajaju se među najpropisivanije lijekove; primjerice, oko sedam milijuna osoba u SAD-u uzima neki oblik depresora središnjeg živčanog sustava barem jednom tjedno. Bar- biturati djeluju poput alkohola: male količine imaju opuštajući učinak, no velike količine mogu oštetiti um i tijelo. Ako se uzimaju zajedno s alkoholom, barbiturati mogu biti i smrtonosni. Opasnosti od ovisnosti i predoziranja su tako dobro poznate da liječnici propisuju barbiturate s krajnjim oprezom.
Benzodiazepini su manje opasni od barbiturata, no mogu izazvati ovisnost kako ih pacijenti počnu podnositi nakon nekoliko tjedana uporabe. U ovu kategoriju ubrajaju se i popularna sredstva protiv tjeskobe diazepam, alprazolam i triazolam. Njihova zloporaba izaziva pospanost, nerazgovijetan govor i nedostatak koordinacije, koji mogu prerasti u oštećenje pamćenja, tremor i paranoju. Osoba koja zlorabi droge, a liječi se benzodiazepinom od tjeskobe, tijekom apstinencijske krize vrlo će vjerojatno početi zloupotrebljavati benzodiazepin.
Stimulansi koji izazivaju ovisnost dovode do ubrzanog govora, uznemirenosti i onesposobljujuće izmjene osjećaja euforije nakon kojega slijedi nagli pad raspoloženja. Osobe ovisne o amfetaminima ili sredstvima
za podizanje raspoloženja, često se pokušavaju smiriti depresorima središnjeg živčanog sustava ili sredstvima za smirenje i nađu se uhvaćeni u ciklusu uspona i padova raspoloženja. Snažnije stimulativno sredstvo koje stvara jaču ovisnost je kokain; verzija namijenjena pušenju koja se naziva »crack« stvara izrazito jaku ovisnost. Procjenjuje se da u SAD-u ima oko dva milijuna ovisnika o kokainu.
Opijati. Oko pola milijuna ljudi u SAD-u ovisno je o opijumu, morfiju ili heroinu. Ovisnost u pravilu izaziva depresiju, tjeskobu, nisku razinu samopoštovanja i smanjenu sposobnost rješavanja problema. Intravensko uzimanje ovih droga nosi dodatni rizik od hepatitisa, AIDS-a i drugih prenosivih bolesti.
Kanabis. Pušenjem marihuane može se oslabiti kratkoročno pamćenje, motivacija i razina energije. Kronična uporaba izaziva povećanu stopu otkucaja srca, poremećaje vida, oslabljenu funkciju pluća, promjene u spolnim hormonima i povećanu opasnost od raka pluća. Marihuana i drugi oblici kanabisa, poput hašiša, ne izazivaju tako snažnu ovisnost, no smatraju se početnim drogama: znatno je veća vjerojatnost da će kokain upotrebljavati oni koji troše marihuanu, nego oni koji to ne čine.
Ostala sredstva koja se često zlorabe kreću se od duhana i alkohola do psihodeličnih droga poput LSD-a. Sportaši koji rabe anaboličke steroide da bi povećali mišiće suočavaju se s mogućnošću nasilnog ponašanja, srčanih bolesti te teških oštećenja jetre i hormona. Djeca trudnica koje zlorabe bilo droge bilo lijekove suočavaju se s osobitom opasnošću, koja se kreće od preuranjenog porođaja i neuhranjenosti do urođenih mana opasnih po život. Mnogi adolescenti u iskušenju su da isprobavaju droge i jako su podložni pritisku vršnjaka – osobito oni koji žive u siromaštvu ili ne doživljavaju podršku u obitelji.
Simptomi
- promjene u izgledu i ponašanju koje utječu na odnose i poslovne rezultate
- kod djece, nagle promjene raspoloženja ili stajališta, slab uspjeh u školi, izljevi bijesa ili izražena tajanstvenost
- Specifični simptomi ovise o vrsti droge, odnosno lijeka:
- Iznimna energija, gubitak težine, raširene zjenice, nesanica i drhtanje mogu ukazivati na zloporabu stimulansa ili sredstava za podizanje raspoloženja.
- Letargija, nerazgovijetan ili smušen govor, gubitak ravnoteže, sužene zjenice ili previše spavanja mogu ukazivati na zloporabu sedativa.
- Promjene raspoloženja, crvenilo očiju, raširene zjenice, usporen osjećaj protjecanja vremena i usporeni refleksi, vrtoglavica i letargija mogu ukazivati na upotrebu marihuane.
- Ulcerozne nosnice tipična su pojava kod ušmrkavanja kokaina, a curenje nosa ili šmrcanje kod pušenja crack kokaina; tragovi uboda iglom na rukama mogu ukazivati na intravensku zloporabu kokaina.
- Gubitak težine, letargija, promjene raspoloženja, prekomjerno znojenje, nerazgovijetan govor, sužene zjenice i slab apetit ukazuju na zloporabu opijata.
- Halucinacije, proširene zjenice, drhtanje i znojenje ukazuju na upotrebu psihodeličnih droga.
Obratite se liječniku
- ako otkrijete bilo koji od gore navedenih simptoma kod člana obitelji – osobito djeteta ili tinejdžera – i sumnjate na zloporabu droga. Osoba koja ih uzima često će to poricati; trebat će vam stručno vodstvo da biste se suočili sa situacijom.
Uzroci
Gotovo da i nema slaganja oko skrivenog uzroka zloporabe droga i lijekova, no stručnjaci će je vjerojatnije promatrati kao bolest nego kao nedostatak snage volje. Osobe koje kronično zlorabe alkohol i droge mogu imati genetsku predispoziciju za ovisnost; ali znaćajni su i okolišni i društveni čimbenici poput siromaštva, problema u obitelji i pritiska vršnjaka. Sigurno je da društveni kontekst može biti od ključne važnosti: ne može se postati ovisan o drogama ako ih se prije toga nije počelo upotrebljavati.
Mnogi ljudi smatraju da ovisnost o drogi proizlazi iz prirodne želje da se promijeni svijest neke osobe ili napora da se postigne cjelovitost. Jedan od razloga zbog kojih su droge koje izazivaju ovisnost tako opasne je da većina osoba koje ih uzimaju vjeruje da su otporne na ovisnost. Kad se jednom uspostavi ovisnost o drogi, model ponašanja je teško prekinuti – bio korisnik svjestan problema ili ne. Podnošenje opijata i stimulansa s uporabom se povećava, tako da kronični ovisnici moraju uzeti više da bi postigli isti učinak. Kod droga koje izazivaju najveću ovisnost, poput heroina i kokaina, neprestana uporaba često je pojačana željom da se izbjegne bol apstinencijske krize.
Liječenje
Liječenje se sastoji od dva koraka. Apstinencija ili prestanak uzimanja droge može trajati svega nekoliko dana ili tjedana, no može biti neugodna i čak opasna bez stručnog nadzora. Oporavak je dugačka faza u kojoj organizam ovisnika ostaje slobodan od droge.
Prevencija
lako naporima da se droge iskorijene nije postignut gotovo nikakav uspjeh, liječenje i poučavanje javnosti ipak nešto znače.
Skupine roditelja, napori društvene zajednice, programi javne edukacije i prevencije, radna mjesta bez droge i snažno nacionalno vodstvo – sve to može odigrali važnu ulogu u odvraćanju od uporabe droga. Roditelji možda nisu u stanju spriječiti da njihova djeca isprobavaju droge, ali im mogu pružiti točne informacije o zloporabi droga – osobito genetski rizik za njihovu vlastitu nerođenu djecu. Predavanja i taktika zastrašivanja rijetko su uspješni, no adolescenti bi morali shvatiti unutrašnje i vanjske pritiske koji navode ljude da počnu uzimati drogu, čuti pobijanje argumenata za uzimanje droge i naučiti tehnike za odupiranje pritisku vršnjaka. No ako ne želite da vaša djeca zlorabe drogu – uključujući alkohol i duhan – najbolji prvi korak je pružiti pravi primjer.
Dobro je znati
Starije osobe često pate od neželjenih popratnih učinaka lijekova ili nehotice postaju ovisnici iz nekoliko razloga. Kako starimo sve sporije metaboliziramo i izlučujemo lijekove, pa je lakše uzeti preveliku dozu. Mnogi ljudi čak i ne uviđaju da su lijekovi protiv kašlja, sredstva za spavanje, dijetne pilule i laksativi neka vrsta droge. Starije osobe često povećavaju opasnost opasnih međudjelovanja i popratnih pojava uzimajući istovremeno nekoliko propisanih lijekova za različite tegobe ili kombinirajući lijekove nabavljene uz liječnički recept i lijekove nabavljene bez liječničkog recepta i znanja liječnika.
Kod starijih osoba simptomi trovanja lijekovima lako se zamijene za mentalnu bolest ili drugu tegobu. Komplikacije zloporabe lijekova češće su kod starijih osoba, a detoksikacija složenija. Određeni lijekovi osobito brinu. Diuretici, koji se često rabe za snižavanje krvnog tlaka, mogu iscrpiti zalihe kalija i drugih minerala u organizmu, dovodeći do slabosti i gubitka teka. Neki antihipertenzivi mogu izazvati potištenost, umor ili nesvjesticu. Lijekovi protiv tjeskobe mogu izazvati pospanost, drhtanje, smetenost i amneziju ako se uzmu u prekomjernoj količini, lako bi svi koji uzimaju lijekove morali pomno pratiti dozu, osobito je važno da to čine starije osobe te da kažu svom liječniku za sve lijekove koje uzimaju. Nadgledanje ili pomaganje starijoj osobi oko lijekova nije samo ljubaznost – može joj i spasiti život
Akupunktura
Stručnjaci za akupunkturu navode uspjeh u liječenju ovisnika o heroinu, kokainu i ostalim drogama. U akupunkturi se osobito nekoliko točaka na uhu navodi kao mjesto za ublažavanje simptoma apstinencijske krize i žudnje, sprečavanje povratka drogi i povećanje stope ozdravljenja.
Liječenje ljekovitim biljem
Čišćenje organizma od otrovnih tvari važan je korak u ozdravljenju. Silimarin, koji se nalazi u oslobodu (Silybum marianum), uzima se za jačanje jetre. Govori se da ekstrakt divlje zobi, korijen čička (Arctium lappa), rudbekija (Echinacea spp.) i sladič (Glycyrrhiza glabra) pročišćavaju krv, dok grozničnica (Scutellaria lateriflora), odoljen (Valeriana officinalis) i obični sporiš smanjuju tjeskobu. Posavjetujte se s osposobljenim travarom radi doziranja.
Hidroterapija
Neki terapeuti vjeruju da su za pročišćavanje organizma od droge potrebni mjeseci. Svakodnevna kupka u trajanju od 10 do 20 minuta koja sadrži pola šalice sode bikarbone ili morsku sol može biti velika pomoć pri detoksikaciji.
Psihomatsko liječenje
Tehnike biofeedbacka, meditacije, reakcije opuštanja i vizualizacije mogu ublažiti stres i dovesti do promjena u ponašanju koje će pospješiti oporavak.
Prehrana
Osobe koje zlorabe drogu obično slabo jedu i možda prekomjerno troše šećer. Za trajni oporavak jedite najmanje tri redovita obroka na dan u kojima postoji ravnoteža bjelančevina, povrća i složenih ugljikohidrata. Ako osjećate neodoljivu potrebu za slatkišima, uzmite ječmeni slad ili rižin sirup umjesto šećera te kapsulu krom pikolinata od 250 mcg na dan da biste stabilizirali kolebajuću razinu šećera u krvi. Raspitajte se kod svojega liječnika o mogućim korisnim učincima dodatnih količina vitamina C i E, pantotenske kiseline (vitamin B5), ekstrakta nadbubrežne žlijezde, magnezija, kalcija, kalija, kolina i folne kiseline.
Konvencionalna medicina
Prvi korak u liječenju zloporabe droge je svijest. Neki ovisnici možda ne znaju da su ovisni o drogi, drugi to poriču. U ovoj fazi obitelj, prijatelj ili pouzdan i povjerljiv stručnjak mora znati obraniti apstinenciju i liječenje.
Nema jednog liječenja koje odgovara svim ovisnicima; primjereno liječenje ovisi o tipu i težini ovisnosti. Pristupi se kreću od ambulantnih (vanjskih) održavajućih programa, psihoterapije i skupina za samopomoć do programa u ustanovama zatvorenog tipa koji traju tjednima ili mjesecima. Ovisnik može trebati ne samo liječenje od droge nego i liječničku skrb, socijalnu pomoć te psihijatrijsko i socijalno savjetovanje. Uspješni programi oporavka nastoje uspostaviti društvenu podršku, povećati samopoštovanje i osjećaj duhovnosti te pomoći ovisniku da izbjegne situacije koje mogu pokrenuti povratak na staro. Za mnoge ovisnike ključ do uspjeha može uključivati pronalaženje redovitog posla, smještaja u kojem se ne uzima droga i prijateljstva s osobama koje ne uzimaju drogu.
Apstinencija od depresora središnjeg živčanog sustava ili sredstava za smirenje može biti bolna, pa čak i opasna po život. Prekid kronične uporabe barbiturata i nekih benzodiazepina može dovesti do delirija tremensa, ubrzanog bila, slabosti, konvulzija i halucinacija. Zbog opasnosti od napadaja, apstinencija bi se trebala započeti pod liječničkom skrbi ako se lijekove rabilo duže od četiri do šest tjedana.
Oslobađanje od stimulansa, ili sredstava za podizanje raspoloženja, može dovesti do letargije, tjeskobe, umora, halucinacija i depresije. Budući da većina stimulansa ne stvara tako jaku tjelesnu ovisnost kao barbiturati ili heroin, simptomi apstinencijske krize možda neće biti tako teški. Iznimka je kokain, koji je vrlo teško ostaviti. Liječenje kronične zloporabe kokaina nakon apstinencijske krize često zahtijeva obimno savjetovanje, zajedno sa skupnom i obiteljskom podrškom. Terapija i skupna podrška jednako su bitne i ovisnicima o amfetaminima; pacijenti mogu postati potišteni, pa i imati samoubilačke misli nakon prestanka uzimanja droge.
Apstinencijska kriza nakon prekida ovisnosti o opijatima – s drhtanjem, znojenjem, tremorom i akutnom žudnjom za drogom – uvelike je izdramatizirana. Ma koliko neugodni bili simptomi, nisu toliko opasni po ovisnika kao simptomi apstinencijske krize nakon prestanka uzimanja alkohola ili barbiturata. lako se nekoć smatralo da je ovisnost o opijatima gotovo nemoguće prekinuti, iskustvo mnogih veterana vijetnamskog rata koji su dobrovoljno prestali uzimati drogu po povratku kući pokazalo je da je samoinicijativno započeto izlječenje moguće. Nakon prestanka uzimanja heroina ili morfija, neke korisnike se »drži« pod liječničkim nadzorom na propisanim dozama metadona, narkotika koji izaziva slabiju ovisnost, lako sporno, držanje na metadonu još uvijek je uobičajeno zato što stres ili potištenost mogu lako izazvati povratak na štetnije droge čak i nakon godina neuzimanja.
Oporavak je faza nakon prestanka uzimanja droge tj. nakon apstinencijske krize kad pojedinac mora nastojati ne uzimati drogu. Ova faza je često jako teška zato što zahtijeva od ovisnika da mijenja navike i način života te da kontrolira uporabu tvari koje mogu izazvati ovisnost kroz cijeli život. Podrška obitelji, prijatelja, poslodavaca i skupina za pružanje podrške bivšim ovisnicima može biti moćan – često životno važan – dio ovisnikova oporavka. Kod adolescenata, skupno liječenje često je uspješnije od pojedinačne terapije. Budući da je ovisnost djeteta često dio obiteljskog problema, liječenje bi trebalo uključivati sve članove obitelji. Zbog snage pritiska od strane vršnjaka, adolescentu možda treba više potkrepljenja nego odrasloj osobi da ustraje u programu oporavka.
Alternativni načini liječenja
Mnogi alternativni načini liječenja mogu ublažiti stres koji prati ili se nalazi u pozadini zloporabe droge, ojačati organizam i umanjiti neodoljivu potrebu za drogom.