back to top

Multipla skleroza

Multipla skleroza je bolest središnjeg živčanog sustava označena sporim i nepostojanim napredovanjem s rasponom učinaka od relativno blagih tjelesnih smetnji do visokog stupnja invalidnosti.
Korijen problema čine električni impulsi. U zdravom organizmu većina tjelesnih živaca izolirana je masnom tvari koja se zove mijelin i koji omogućava učinkovit prijenos električnih impulsa, živčanih signala. Multipla skleroza nastupa kad ovaj zaštitni omotač zahvati upala koja ga na kraju na nekim mjestima razori izazivajući kratki spoj u električnom protoku. Među mogućim posljedicama ovog prekida je i gubitak mišićne koordinacije, poremećaj vida i nevoljno obavljanje velike ili male nužde (inkontinencija).

Prvi napadaj bolesti može se javiti već u ranoj mladosti. Može biti kratak i blag te čak ostati neprepoznat. Simptomi se, iz nama nepoznatih razloga, privremeno smire ili nestanu, no vrlo vjerojatno ponovno će se pojaviti, obično nakon dužeg razdoblja latencije. Prvi potpuno razvijeni napadaj najčešće se javlja između 20. i 40. godine i traje tjednima ili mjesecima, dok se daljnji napadaji javljaju u nepravilnim razmacima. Opetovane upale živaca uzrokuju stvaranje ožiljaka (skleroza) i, iako mijelin ima svojstvo samoobnavljanja, stvaranje ožiljaka događa se prebrzo da bi moglo doći do zacjeljivanja, pa učinci ovih ozljeda postaju trajni. Zbog ovih trajnih oštećenja u sedamdeset i sedam posto oboljelih od multiple skleroze dolazi do određenog stupnja ograničenosti njihovih uobičajenih aktivnosti, dok oko dvadeset i pet posto ostane vezano za invalidska kolica.
Liječnici razlikuju četiri osnovna oblika multiple skleroze:

Dobroćudna. Ovaj oblik bolesti označen je jednim napadajem, bez trajnog onesposobljavanja. Najčešći simptomi su ukočenost udova i privremene tegobe s vidom izazvane upalom vidnog živca. Otprilike dvadeset posto slučajeva multiple skleroze dobroćudnog je tipa.
Opetovana s oporavkom. Ovaj i sljedeći oblik odnose se na opetovane cikluse napadaja i razdoblja mirovanja bolesti. Ovaj oblik uključuje iznenadne i snažne, onesposobljavajuće napadaje praćene razdobljima gotovo potpunog oporavka. Otprilike dvadeset i pet posto slučajeva multiple skleroze ove je vrste.
Opetovana s napredovanjem. Kod ovog oblika napadaji su manjeg intenziteta, no i oporavak je nepotpun. Zbirni učinak mnogih ciklusa napadaja polako vodi do određenog stupnja nesposobnosti za rad i obavljanje svakodnevnih poslova. Ovo je najčešći oblik multiple skleroze i čini otprilike četrdeset posto svih slučajeva.
Kronična s napredovanjem. Ovaj oblik multiple skleroze brzo onesposobljava i nema razdoblja oporavka. On obuhvaća oko petnaest posto slučajeva.
Multipla skleroza nije samo nepredvidiva u svojim nepravilnim, opetovanim obrascima napadaja i mirovanja bolesti te širokom rasponu simptoma, već na zbunjujuće neujednačen način pogađa ljude. Žene su dvostruko podložnije od muškaraca, a bolest je dvostruko učestalija u bijelaca nego u crnaca. Nadalje, učestalost je veća u sjevernijim područjima – učestalost multiple skleroze u Kanadi dvostruko je veća nego u SAD-u.

Simptomi

Prvi napadaj uglavnom je blag, traje svega nekoliko dana i praćen je dugim razdobljem mirovanja bolesti, koje može trajati i godinama, prije sljedeće epizode. Simptomi se mogu jako razlikovati, a uključuju:

  • slabost, krutost (spastičnost) ili ukočenost jednog ili više udova
  • svrbež, osjećaj bockanja i težine, stezanje poput stezanja pojasom oko udova ili trupa
  • tremor, nestabilnost ili pomanjkanje ravnoteže ili koordinacije
  • zamućen ili dvostruki vid ili brzi, nevoljni pokreti očiju
  • nevoljno obavljanje velike i male nužde
  • slabost: osjećaj općeg umora ili potpune iscrpljenosti

Obratite se liječniku

  • ako vi ili netko koga poznajete ima simptome koji prate multiplu sklerozu. Budući da neki od navedenih simptoma prate i neke druge bolesti, za vaše liječenje ključna je ispravna dijagnoza,
  • ako proživljavate akutni napadaj; steroidne injekcije mogu ublažiti bolove.

Uzroci

Nema pouzdanih saznanja o uzrocima multipleskleroze, no većina istraživača smatra da imunološki sustav igra važnu ulogu. Možda se bolest razvija uslijed nasljednog poremećaja imunološkog sustava. Možda virus izaziva autoimuni odgovor te imunološki sustav napada vlastita tkiva pogrešno ih prepoznajući kao strana. Postoje mišljenja da multiplusklerozu može izazvati velik emotivni šok ili tjelesna trauma koja bi mogla utjecati na imunološki sustav.
Isto tako, kao mogući uzrok spominju se i prehrambeni čimbenici. Nastojeći objasniti veću učestalost multiple skleroze u sjevernim krajevima, neki straživači zabilježili su da ondje ljudi jedu veće količine crvenog mesa, mliječnih proizvoda i drugih namirnica bogatih zasićenim mastima. Oboljeli od multiple skleroze slabije apsorbiraju složene nezasićene masne kiseline, koje su nužne za preradu sve hrane u organizmu, posebice zasićenih masti. Posljedica je višak zasićenih masti u njihovim organizmima. Osmišljene su mnoge ljekovite dijete za ispravljanje ove neravnoteže, a neke su u tome imale dosta uspjeha, no nedovoljno da bi ih se smatralo lijekom.
Neki istraživači sumnjaju i na čimbenike okoliša. Popis mogućih krivaca uključuje olovo, pesticide, dizelske ispušne plinove, kemijske tvari u vodovodnoj vodi, otapala, plinove iz kućnih plinskih grijača vode te zagađenje ugljičnim monoksidom.

Liječenje

Multiplu sklerozu teško je liječiti, a i istraživati, iz dva razloga: njezini raznovrsni simptomi znatno se razlikuju, a cikličko izmjenjivanje napadaja i oporavaka čini praćenje tijeka bolesti i određivanje učinkovitosti propisanog liječenja osobito nezgodnim. (Primjerice, oporavak može biti posljedica liječenja ili može nastupiti sam od sebe.)
U načelu, lijekovi su učinkoviti samo u liječenju simptoma multiple skleroze, a i to samo u određenoj mjeri. Zbog toga su oboljeli temeljito istražili širok raspon alternativnih načina liječenja.

Akupunktura

U oboljelih od multiple skleroze cilj akupunkture je smanjivanje ukočenosti udova i opuštanje mišića. Akupunktura može, stimulirajući živčane putove, omogućiti da poruke zaobilaze oštećena živčana vlakna.

Aromaterapija

Primjena uboda pčela (Apis mellifica) stoljećima je poznata za liječenje artritisa, a odnedavno i oboljeli od multiple skleroze mogu ublažiti svoje tegobe apiterapijom, nazvanom i liječenje pčelinjim ubodima. Preporučeno liječenje sastoji se od tri tretmana bolnim ubodima (žive pčele) svaki tjedan, tijekom šest mjeseci. Apiterapija stimulira imunološki sustav. Kad upaljeno područje ubode pčela i nastane oteklina, prirodne tjelesne protuupalne tvari nastoje smanjiti oteklinu te usput smanjuju i upalu koju je izazvala osnovna bolest.
Pčelinji ubod može biti blagotvoran i na druge načine. Bogat je višestrukonezasićenim masnim kiselinama koje nedostaju bolesnicima s multiplom sklerozom.
Liječenje pčelinjim ubodima izaziva kratkotrajne nuspojave: svrbež, oticanje i kožno crvenilo. Poznato je da u nekih ljudi izaziva smrtonosni šok, a u drugih tešku alergijsku reakciju. Svakako o tome porazgovarajte s liječnikom prije nego što počnete s liječenjem. Neki liječnici propisat će sami ubode ili će vas uputiti nekom iskusnijem.

Rad na tijelu

lako kretanje ili vježbanje ne može izliječiti multiplu sklerozu, preporuča se redovito vježbanje mišića radi sprečavanja atrofije.
Feldenkraisova metoda obuhvaća niz poduka, osmišljenih za ponovno uvježbavanje živčano-mišićnog sustava i povećavanje opsega pokreta. Ovim podukama obuhvaćeno je više od tisuću različitih vježbi koje možete provoditi u skupini ili pojedinačno sa stručno osposobljenim voditeljem vježbi. Pokreti se izvode lagano, polako i bez naprezanja.
Proprioceptivna neuromuskularna facilitacija ili PNF istezanje još je jedna tehnika rada na tijelu koja djeluje na načelu ponovnog uvježbavanja tijela. Proprioceptori su osjetni receptori, najviše zastupljeni u mišićnom tkivu oko zglobova, gdje bilježe tjelesne kretnje i omogućuju mozgu da ih usklađuje. Kod PNF istezanja terapeut vam namjesti tijelo u istegnuti položaj i tako ga drži istovremeno vas potičući da se pokušate pomaknuti. Dok se pokušavate pomaknuti, mišići se još više istežu. Ponavljanjem
postupka povećava se rastezljivost mišića, a proprioceptori »uče« kako da postignu što veći opseg pokreta.

Prehrana

Neke namirnice mogu izazvati napadaje u nekih boljelih od multiple skleroze. U problematične namirnice ubrajaju se mlijeko i mliječni proizvodi, kofein, kvasac te gluten (nalazi se u pšenici, ječmu, zobi i raži). Kečap, ocat, vino i kukuruz također se mogu pokazati spornima. Najbolji način određivanja osjetljivosti na pojedinu namirnicu je prestanak njezinog konzumiranja tijekom mjesec dana, a zatim ponovno uvođenje u prehranu kako bi se vidjelo zaziva li reakciju.
Postoje brojne specijalne dijete koje pokušavaju opraviti neravnotežu masnoća u bolesnika s multiplom sklerozom. Čini se da dvije vrste prehrane (katkad se rabe zajedno) pokazuju najbolji učinak na razvoj i liječenje bolesti: jedna povećava unos masnih kiselina, a druga smanjuje unos zasićenih masti. Ovaj drugi pristup je uobičajeniji, iako u mnogim preporučenim dijetama zasićene masti nisu jedini cilj smanjivanja ili potpunog isključivanja iz prehrane.
Primjerice, dijete bez alergena zabranjuju unos namirnica za koje se zna da uzrokuju alergijske reakcije poput osipa, peludne hunjavice i astmatičnih napadaja. Dijete bez glutena isključuju pšenicu, raž, ječam i zob. Dijete bez pektina i fruktoze zabranjuju voće i voćne sokove. Dijeta Evers sastoji se prvenstveno od sirove hrane. Dijeta MacDougal je bez glutena i fruktoze, a uključuje jako velike doze vitamina. Tekuća dijeta Cambridge je iznimno niskokalorična, uravnotežena dijeta koju se obično propisuju gojaznim bolesnicima s multiplom sklerozom.

Najpoznatija dijeta za oboljele od multiple skleroze je dijeta Swank koju je osmislio dr. Roy Swank sa Oregonskog sveučilišta za medicinske znanosti (Oregon Health Sciences University). U mnogim slučajevima očito je usporila tijek bolesti i smanjila broj napadaja. Kod ove dijete s vrlo malo zasićenih masti potreban je unos određenih količina višestruko nezasićenih ulja, na primjer suncokretova, šafranikina, maslinova i sezamova ulja, kao i ulja iz graha, lisnatog zelenog povrća poput špinata i kelja te većine ribljih ulja. Dijeta također uključuje bjelančevine, dodatke bakalarova ulja te velike doze vitamina. Maslac, margarin te masnoće koje tijestu daju prhkost i hidrirana ulja (kao što je kokosovo i palmino ulje) strogo su zabranjeni. Savjetuje se da tijekom prve godine u potpunosti izbjegavate crveno meso, maslac od kikirikija, sir, kiselo vrhnje, začine, umake, kolače, neobrano mlijeko te gotova jela, jer su bogata zasićenim mastima.

Dodatne količine hranjivih tvari imaju važno mjesto u mnogim dijetama koje se preporučuju oboljelima od multiple skleroze. Linolenska kiselina koja se nalazi u suncokretovu ulju, a poznata je po svojoj ulozi u reguliranju imunološkog sustava, smanjuje težinu napadaja multiple skleroze i produžuje razdoblja mirovanja bolesti. Ulje pupoljke (Oenothera biennis) blagotvorno je zbog svog specijaliziranog sadržaja masnih kiselina. Ovojnice živaca mogu biti ojačane s 5 grama lecitina na dan (čuvanog na hladnom). Koenzim Q ili CoQ10, u dozama od 30 miligrama dva do tri puta na dan, može pomoći stanicama da iskoriste više kisika. Niacin može pomoći kod trnaca i ukočenosti.

Konvencionalna medicina

lako nepredvidiva priroda multiple skleroze otežava vrednovanje liječenja, brojni lijekovi smatraju se učinkovitima. Među njima su beta interferon, koji može smanjiti učestalost i težinu opetovanih napadaja; kortikosteroidi, koji mogu skratiti napadaje i smanjiti upalu; baklofen i dantrolen koji smanjuju spastičnost; te lijekovi za opuštanje mišića (mišićni relaksansi) koji smanjuju ukočenost i bolove. Kortikosteroidi se često preporučuju za liječenje upale očnog živca koja uzrokuje dvostruki vid ili nevoljne brze pokrete očiju koji katkad prate multiplu sklerozu. Antivirusni lijek amantadin može povećati izdržljivost organizma.
Neki lijekovi usmjereni su specifično na mišićnu ukočenost, tegobe s mokraćnim mjehurom i crijevima, tremorte osjećaj bockanja. Drugi su usmjereni na imunološki sustav. Neka istraživanja provedena 1994. godine s kladribinom, lijekom koji se rabi u liječenju leukemije, dovela su do stabiliziranja ili poboljšavanja zdravstvenog stanja bolesnika s multiplom sklerozom. Čini se da kladriblin uništava limfocite koji mogu napadati središnji živčani sustav.
Istraživači proučavaju i razne druge načine liječenja. Jedno istraživanje pokazalo je da primjena zamjenskog, kravljeg mijelina značajno smanjuje broj napadaja. Pokazalo se da je fizikalna terapija učinkovita u opuštanju ukočenih udova, održavanju zglobne pokretljivosti i poboljšavanju krvotoka. Fizioterapeut može osmisliti program vježbi prilagođen posebnim ograničenjima pojedinog bolesnika.

Alternativni načini liječenja

Za neke od niže opisanih alternativnih načina liječenja trebat ćete stručnu pomoć, no mnoge možete naučiti i sami primjenjivati kod kuće.

Dijagnostički postupci

Uobičajen test za multiplu sklerozu su evocirani moždani potencijali. Na stražnji dio glave postave se elektrode koje bilježe električnu aktivnost koja se javlja kao odgovor na vizualno pretraživanje promjenljivog uzorka šahovske ploče. Drugi testovi uključuju prikaz nuklearnom magnetskom rezonancijom (MRI) i lumbalnu punkciju.

Način života

Vježbanje je iznimno preporučljivo za bolesnike s multiplom sklerozom, iako ga ne treba provoditi tijekom napadaja ni s previše naprezanja u vrijeme bez napadaja, jer pretjerano vježbanje može izazvati napadaj. Budući da stezanje mišića stimuliraju živčani impulsi, kad su živci oštećeni vježbanje mišića može biti teško. Plivanje, istezanje i aerobiku umjerenog intenziteta može izvesti i većina oboljelih od multiple skleroze, a čak i bolesnici vezani za invalidska kolica mogu vježbati u određenoj mjeri.
Blago istezanje osobito pomaže kod spastičnosti, ukočenog držanja i povlačenja stopala i nožnih prstiju, koji mogu pratiti ovu bolest. Blago istezanje u hladnoj vodi, oblik hidroterapije, također može pomoći opuštanju spastičnih udova.
Istraživanja su pokazala da redovita primjena joge povećava izlučivanje hormona nadbubrežne žljezde, stimulatora živčanog sustava, što može usporiti propadanje mijelina.

DRUGI UPRAVO ČITAJU