Socijalni razvoj ukazuje nam kako dijete uspostavlja svoje odnose s ljudima. Razvoj društvenosti ovisi o mnogim čimbenicima. U prvom redu ovisi o normalnom razvoju mozga i senzornih organa, posebno o razvoju sluha i vida. Djeca s ispravno i dobro razvijenim mozgom i senzornim organima imaju velike mogućnosti stjecanja društvenog iskustva na osnovi promatranja i slušanja pokreta i govora odraslih osoba koje ga okružuju.
Kao što je suradnja s okolinom bitan uvjet za razvoj društvenosti, tako je isto nerazumijevanje djetetovih potreba, zapuštanje i maltretiranje djeteta od strane ljudi koji ga okružuju izvor mnogih poteškoća u kasnijem razvoju i životu djeteta.
Jedna od najčešćih grešaka okoline je rašireno shvaćanje da je dojenče tako malo da se ne treba baviti njime. Takvi roditelji ostavljaju dijete da leži i uzimaju ga na ruke tek pri presvlačenju. Zbog dugog i nepotrebnog ležanja mišići oslabe i dijete djeluje mlohavo te često ne drži glavu ili ne sjedi u dobi kada bi trebalo. Dolazi do lažne usporenosti razvoja, koja brzo nestaje ispravnim bavljenjem djetetom. To je razlika između oštećenog dojenčeta koje ne može za kratko vrijeme naučiti ono što može za kratko vrijeme naučiti dijete kojem se roditelji bave. Takve smetnje lažne usporenosti u razvoju nalazimo često u djece koja žive u domovima za djecu, u djece koja su dulje vrijeme leže u bolnicama, kao i u djece koja su prepuštena sama sebi.
Poslije šestog mjeseca dojenčad je posebno osjetljiva na odvajanje od majke, osobe koja je izvor njihove ugode, a reakcije mogu biti rane i kasne. Rane se osjećaju u gubitku apetita, poremećaju spavanja i razdražljivosti. Kasne posljedice nastupaju nakon dužeg odvajanja od majke, a očituju se u osjećajnom životu djeteta, hladnoći prema osobama iz okoline, težem uspostavljanju kontakta s ljudima, smetnjama pri govoru i učenju. Tada već razlikuje strane osobe, smije se poznatima, a drukčije gleda nepoznate osobe.
Iskoristite svaki trenutak s vašim djetetom da mu pričate, pjevate i smješkate mu se. Nikad nije prerano za čitanje priča, slušanje smirujuće glazbe, ljuljanja i njihanja u naručju. Dijete u dobi od osam mjeseci okreće glavu i odaziva se na svoje ime. Dijete u dobi od dvanaest mjeseci zna oponašati kašljanje, namigivanje i druge pokrete za koje vidi da izazivaju smijeh u okolini. Želi biti u središtu pozornosti i uvijek se veseli u igri s roditeljima.
Promatranje djeteta iz mjeseca u mjesec omogućit će bolje poznavanje djeteta, a i znanost napreduje iz dana u dan. Što se čini nemogućim danas, ne mora biti nemoguće i sutra.
Foto: Mila Supinskaya/Shutterstock