TNTGroup

Vrat maternice ili cerviks je uzak vrat ženine maternice, neposredno iznad rodnice. Od 10 slučajeva raka na vratu maternice, više od 9 ih nastaje u površinskim stanicama koje oblažu vratmaternice. Kod nekih žena zdrave stanice uđu u bolestan stadij koji se naziva displazija; iako ove stanice nisu kancerozne, mogu postati takve. Kad displastične stanice postanu zloćudne, prvi stadij koji je moguće otkriti je carcinoma in situ. Kako se stanice raka umnažaju, neke mogu napasti i sluznicu samoga vrata maternice, proširiti se na okolno tkivo te ući u krvotok ili limfni sustav

Sindrom kroničnog umora također poznat kao sindrom kroničnog umora i imunološkog poremećaja, kronični Epstein-Barrov virus i mijalgički encefalomijelitis - prvi put se našao u središtu pozornosti javnosti sredinom osamdesetih godina. On prvenstveno pogađa mlade zaposlene ljude koji žive u gradu, a 80 posto slučajeva otpada na bjelkinje mlađe od 45 godina; no oboljenju su podložne sve populacijske skupine, uključujući djecu. Sindrom kroničnog umora odlikuje se jakim osjećajem umora i ostalim simptomima gripe, ali nije zarazan. U pravilu, pojava bolesti je iznenadna i oslabljujuća. Iscrpljenost koju osjećaju oboljeli nije posljedica prenaprezanja i ne ublažava se odmorom ni lijekovima; zapravo s vremenom obično postaje sve gora. Sindrom kroničnog umora nije progresivna degenerativna ili smrtonosna bolest, iako se može odužiti godinu ili više godina. Simptomi jačaju i slabe, i često vas onesposobe prije nego što se poprave, ali velika većina ljudi konačno se ipak oporavi.

Testisi, parne muške spolne žlijezde, proizvode muške spolne hormone i sjemenu tekućinu (spermu). Nalaze se ispod i iza muškog spolnog organa u kožnoj vreći koja se zove mošnja (skrotum). Sjemeni snop sadrži sjemenovod, živce i krvne žile te povezuje testise s trbušnom šupljinom, lako je rak testisa rijedak, to je najčešći oblik raka muškaraca u dobi od 15 do 35 godina. Češće se javlja u bijelaca nego u crnaca. Najčešće se dijagnosticira u srednjim tridesetim godinama

Ždrijelo, farinks, je šuplja cijev kroz koju hrana ili tekućina prolaze od usta do želuca i zrak putuje do pluća. Ždrijelo je podijeljeno na tri djela: nosni dio (nazofarinks), smješten odmah iza nosa; usni dio (orofarinks), smješten odmah iza usne šupljine, uključujući i krajnike; i donje grlo (hipofarinks). Većina primarnih karcinoma ždrijela nastaje u pokrovnim stanicama sluznice ždrijela. Kako rak raste, prodire kroz sluznicu i mišićni sloj u okolna tkiva, odakle se širi u limfne čvorove vrata, pluća i druge organe. Tumor koji raste može utjecati na sluh, njuh, okus, govor ili gutanje. Rak nazofarinksa i donjeg ždrijela često se širi rano, prije nego što se uoče simptomi. Rak orofarinksa uglavnom ostaje ograničen, no ako se pravovremeno ne liječi, može se proširiti. Rak ždrijela tri je puta češći u muškaraca nego u žena i uglavnom se ne pojavljuje prije pedesete godine. Stopa petogodišnjeg preživljenja u rasponu je od 50 do 90 posto kad je rak ždrijela rano otkriven, od 5 do 25 posto ako se rak proširio.

Trihomonijaza - parazitarna infekcija koja se širi prvenstveno spolnim odnosom - nije teško, ali je zarazno oboljenje. U 70 posto slučajeva nema simptoma, zbog čega je teško postaviti dijagnozu. U žena koje nemaju simptome, neugoda može potrajati tjedan dana do nekoliko mjeseci i može biti izraženija odmah nakon mjesečnice ili tijekom trudnoće. Ako se ne liječi, parazit može inficirati tkiva mokraćnog i reproduktivnog sustava. U žena su mjesta podložna infekciji rodnica, mokraćna cijev, vrat maternice, mokraćni mjehur i razne žlijezde. U muškaraca infekcija se može proširiti na mokraćnu cijev, prostatu, sjemene mjehuriće i pasjemenik (epididimis). Parazit koji uzrokuje trihomonijazu treba lužnat okoliš. U žena postoji veća mogućnost razvoja bolesti ako rabe oralna sredstva za sprečavanje začeća, trudne su ili često rabe komercijalna sredstva za ispiranje rodnice, jer sve navedeno može povećati lužnatost u organizmu.

Sindrom karpalnog kanala jedan je od nekoliko naziva za bolne i onesposobljujuće ozljede palca i prstiju, a katkad i ručnih zglobova, laktova i drugih zglobova. Liječnik to može nazvati i kumulativnim traumatskim poremećajem, neuritisom vezanim uz obavljanje određenih poslova ili ozljedom uslijed ponavljanog prenaprezanja. Znakovi koji na to upozoravaju su bockanje i obamrlost u zahvaćenim zglobovima - u pravilu prstima - osobito nakon redovitog radnog dana kad se spremate na spavanje ili nakon buđenja.