Šta je Anoreksija?

Dok neka ispitivanja ukazuju na to da geni mogu donekle predodrediti anoreksiju, većina istraživača vjeruje da su ključni psihološki čimbenici.

Anorexia nervosa (anoreksija nervoza) je pore­mećaj jedenja u središtu kojeg se nalazi pre­plavljujući strah od debljanja. Posljedica ovog neute­meljenog straha je samoizgladnjivanje i velik gubitak težine; osim mršavljenja i slabljenja, pothranjenost može izazvati hormonske smetnje, anemiju, ne­pravilno lupanje srca, lomljive kosti i mnoge druge probleme.

Problem se obično javlja između rane adolescen­cije i rane odrasle dobi, iako se može javiti i kasnije. Oko 90 posto oboljelih su ženskog spola; ovom je bolešću pogođeno oko 1 posto Amerikanki.

Anorek­sija je opasna, a stručnu pomoć trebalo bi potražiti rano. Brzo liječenje obično će spriječiti napredova­nje bolesti, no neki slučajevi mogu biti vrlo otporni na liječenje i mogu zahtijevati hospitalizaciju. Čak 15 posto anoreksičara umire od komplikacija.

lako je u središtu ove bolesti hrana, anoreksija je bolest uma. Često započinje relativno prirodnom že­ljom za gubitkom nekoliko kilograma. No budući da dijete samo privremeno ublažavaju psihološke prob­leme koji se nalaze u pozadini, bez njih se uskoro neće moći; unos hrane se postupno svodi na naj­manju moguću mjeru sve dok se jelo gotovo posve ne ukine.

Oboljela osoba postaje opsjednuta slikom svoga tijela i često doživljava sebe debelom iako je istina upravo suprotna. Paradoks je da ona od pripra­ve i konzumiranja hrane pravi obred.

Postaje očarana receptima i kuhanjem, no ipak neće i sama jesti, oso­bito u prisutnosti drugih osoba. Možda će protkati gladovanje povremenim prejedanjem i čišćenjem, osobito kad pokušava ponovno steći normalne navike jedenja. Oko polovice svih anoreksičara u nekom trenutku počnu patiti od bolimije.

Anoreksičari obično dolaze iz obitelji koje imaju visoke zahtjeve glede njihovih dostignuća i često traže savršenstvo, služeći se prisilom u mnogim vido­vima života, osobito školi.

Poricanje često prati nji­hovu izrazitu usredotočenost na to da ostanu mršavi: anoreksičari u pravilu neće htjeti priznati da nešto nije u redu, pa na izraze zabrinutosti drugih ljudi reagiraju Ijutito ili obrambeno.

Simptomi anoreksije

• znatan gubitak na težini
• strah od debljanja, čak i u omršavjelom stanju
• pretjerano držanje dijeta i vježbanje
• iskrivljena slika o tijelu
• abnormalna zaokupljenost hranom, poput zbrajanja kalorija ili opsjednutog proučavanja kuharica
• zatvor
• suha, žućkasta koža
• rast dlaka na licu i tijelu; gubitak dijela kose
• prestanak menstruacija
• potiskivanje spolne želje
• hladne ruke i stopala na uobičajenoj sobnoj temperaturi
• kronična nesanica; neobjašnjiv rast ili pad razine energije
• Obratite se liječniku
• ako vam je dijete ili tinejdžer opsjednut dijetama i ne prestaje se osjećati debeo, obično nakon većeg gubitka kilograma.
• ako vam dijete kronično upotrebljava laksative, diuretike, emetike ili tablete za skidanje kilograma.
• ako vam dijete prekomjerno vježba kako bi smršavjelo .
• ako vam je dijete zaokupljeno hranom, kalorijama i pripremom hrane.

Uzroci

Dok neka ispitivanja ukazuju na to da geni mogu donekle predodrediti anoreksiju, većina istraživača vjeruje da su ključni psihološki čimbenici.

Anorek­sičari obično imaju nisku razinu samopoštovanja i osjećaju se nedostojnima Ijubavi. U adolescenciji takve osjećaje mogu pogoršati spolne promjene, kul­turološke poruke koje veličaju mršavost te pritisci ili napetost unutar obitelji.

Krajnost gladovanja može biti način na koji anoreksičar pokušava upravljati svojim životom – ne samo oblikujući svoj izgled nego i usporavajući sazrijevanje i spolni razvoj.

Liječenje

Psihoterapija, redovito medicinsko praćenje i vođe­nje prehrane trebali bi biti dijelom svakog programa liječenja anoreksije. Važna je uska suradnja svih zdravstvenih stručnjaka koji su uključeni u liječenje. Svi ti stručnjaci morali bi imati posve određeno iskustvo u liječenju poremećaja jela.

Dobro je znati

Kao roditelj ili prijatelj onoga tko se bori s anoreksijom, izbjegavajte komentirati jelo, težinu, njegovanost izgleda ili uspjeh u školi ako niste upitani. Pokažite toj osobi da cije­nite nju i druge zbog unutrašnjih kvaliteta, poput pažljivosti i pronicljivosti.

Liječenje ljekovitim biljem

Za opuštanje želučanih mišića, kušajte žutu gencijanu (Centiana lutea) ili bilo koje drugo gorko sredstvo za probavu; napravite čaj tako da prelijete kipuću vodu preko 1 do 3 žličice suše­nog bilja ili šaku svježeg bilja.

Pustite da odstoji 10 do 15 minuta. Uzimajte malu šalicu tri do četiri puta na dan.

Psihomatsko liječenje

Joga, t’ai chi, ples i plivanje spadaju među vježbe ili tehnike opuštanja koje smanjuju tjeskobu i poveća­vaju svijesto tijelu. EEC biofeedback može pomoći da se tjeskoba i navike jedenja stave pod nadzor.

Hipnoterapija isto može biti korisna pri istraživanju emocionalnih problema koji se nalaze u pozadini.

Konvencionalna medicina

Liječenje anoreksije će se razlikovati, ovisno o sta­diju u kojem se prepozna i pacijentovoj spremnosti na suradnju. Hospitalizacija je obično nužna ako je pacijent izgubio više od 25 posto svoje uobičajene tjelesne težine.

U središtu liječenja prvenstveno se nalazi indivi­dualna psihoterapija kako bi se otkrili emocionalni problemi i teškoće međuljudskih odnosa koji se možda nalaze u pozadini poremećaja.

Obiteljska terapija je također važna ako pacijent živi s obitelji, a bihevioristička terapija može pomoći da se pro­mijene škodljive navike. Osim toga, trebalo bi po­staviti cilj u obliku točno određenog raspona težine, a važni su i prehrambena edukacija i medicinsko praćenje.

Dodatne količine cinkovog sulfata uklonit će svaki manjak cinka. Često se propisuju i dodatne ko­ličine ostalih hranjivih tvari, sredstva za pojačavanje apetita, antidepresivi, kao i sredstva protiv tjes­kobe.

Alternativni načini liječenja

Alternativni načini liječenja mogu pomoći kod nekih simptoma anoreksije i mogu poslužiti kao korisni dodaci liječenju koje je usmjereno na prehranu i emocionalne korijene poremećaja.

Dijagnostički postupci

Iako se nekim pretragama – poput EAT (test odnosa prema jelu)-mogu identificirati potencijalni anorek­sičari, prevladavajući pokazatelj je mršavljenje bez očitog tjelesnog razloga osim gladovanja.

Krv i mokraću trebalo bi temeljito pregledati kako bi se isključili drugi mogući uzroci gubitka težine i, što je još važnije, otkrila neravnoteža hormona i niska razi­na važnih hranjivih tvari kao što su kalij, cink i masne kiseline.

Nedostatak cinka – čest kod anoreksičara, osobito onih koji su vegetarijanci – može oštetiti mnoge biokemijske funkcije u organizmu, uspo­ravajući rast i spolni razvoj te konačno pridonoseći i samoj pojavi anoreksije.

Budući da krajnji slučajevi neravnoteže hormona i hranjivih tvari mogu dovesti do smrti, bitno je često praćenje.

Preporuka

• Kada prestati dojiti
• Kako naučiti dijete da se samo brine za osobnu higijenu
• Uređenje spavaće sobe
• Kako prepoznati mastitis
• Oticanje nogu – uzrok i liječenje