Svastara

Pojasni herpes posljedica je ponovne aktivacije virusa herpesa zostera, pri čemu na koži jedne strane lica ili tijela izbijaju bolni mjehurići. Za herpetičnu infekciju tipično je da počinje općim osjećajem slabosti praćenim blagom vrućicom te pečenjem i bolovima na jednoj strani tijela. Unutar nekoliko dana, na istom dijelu tijela, uzduž zahvaćenog živca, pojavljuje se osip te izbijaju mali, tekućinom ispunjeni mjehurići. Obično se javljaju na prsima, trbuhu, leđima ili licu, ali osip može zahvatiti i vrat, udove ili donji dio leđa. Zahvaćeno područje može biti jako bolno, osjetljivo i može svrbjeti. Nakon jednog do dva tjedna mjehurići prolaze i stvaraju se kraste, no bolovi su i dalje prisutni. Duboka bol koja slijedi nakon što je infekcija završila, naziva se postherpetična neuralgija. Može trajati mjesecima, čak i godinama, posebice u starijih ljudi. Pojasni herpes obično se javlja samo jednom, iako su poznati slučajevi ponovnog pojavljivanja u istih ljudi.

Velik broj ljudi boluje od glaukoma, odnosno zelene mrene pa je taj poremećaj jedan od vodećih uzroka sljepoće. Kronični glaukom čini više od 90 posto svih slučajeva glaukoma. Najčešće se javlja u srednjoj životnoj dobi, a čini se da je barem djelomice i genetski uvjetovan. Naime, svaki peti oboljeli ima najmanje jednog bliskog srodnika koji boluje od istog poremećaja. Liječnici često nazivaju kronični glaukom »tihim kradljivcem« jer se razvija vrlo sporo i postupno, ali s vremenom oduzima vid. Bolest često uznapreduje prije no što opazite ikakve znakove upozorenja; boli vas glava, potrebne su vam nove naočale, vaš periferni vid slabi, a s vremenom ćete uočiti i pojavu slijepih točaka, odnosno mjesta unutar vidnog polja gdje uopće ne vidite.

Gotovo svi se katkad osjećamo potišteni, obično zbog nekog uznemirujućeg događaja u našem životu. No depresija koja traje - razdoblje bolovanja od poremećaja poznatog kao teška depresija - druga je stvar. Depresija u nekom svom obliku pogađa 25 posto svih žena, 10 posto muškaraca i 5 posto adolescenata širom svijeta. Radi se o najučestalijem psihološkom problemu koji, primjerice, u SAD-u zahvaća oko 17,6 milijuna ljudi svake godine

Gljivična infekcija, katkad nazivana kandidijaza javlja se u mnogo oblika. Najčešće se javlja na dijelovima tijela gdje vlažno okruženje potiče rast gljivica, osobito na kožnim naborima oko noktiju na rukama i nogama, spolovilu i kožnim pregibima. Mliječac ili soor je bezbolna infekcija koja se opetovano pojavljuje u ustima i grlu, česte se pojavljuje u novorođenčadi i dojenčadi te starijih osoba, no može zahvatiti i druge dobne skupine. Monilijaza je bezbolna gljivična infekcija rodnice od koje boluju mnoge žene, najčešće tijekom trudnoće te tijekom ili nakon liječenja antibioticima. Balanitis je rjeđa, ali jednako neugodna infekcija spolnog uda. Sistemska gljivična infekcija (sistemska kandidijaza) može se javiti u osoba koje boluju od dijabetesa AIDS-a te drugih bolesti, kao i kod primjene lijekova koji oslabljuju imunološki sustav.

Smotan u trbušnoj šupljini, nalazi se dugačak, cjevast probavni trakt. Mišićasta druga polovica ove cijevi - debelo crijevo - sastoji se od obodnog crijeva (kolona), koje je dugačko više metara i zadnjeg crijeva (rektuma), koje se mjeri centimetrima. Obodno i zadnje crijevo zajedno djeluju kao prerađivač otpada: probavljena hrana odlazi u obodno crijevo, organizam apsorbira svu preostalu vodu, a kruti otpad istiskuje se kroz zadnje crijevo i izbacuje kroz čmar u obliku stolice.

Impotencija, odnosno nemogućnost postizanja održavanja erekcije penisa potrebne za spolni užitak oba partnera, može imati razoran učinak na samopoštovanje muškarca i njegove partnerice. Gotovo svaki odrastao muškarac ima povremene tegobe s postizanjem ili održavanjem erekcije. Bez obzira na težinu i narav poremećaja, liječenje uvijek donosi određeni stupanj olakšanja.

trogo gledano, ekcem je oblik dermatitisa koji se odlikuje kronično upaljenom kožom i svrbežom. Zahvaćeni predio u pravilu postaje suh, koža se Ijušti, a nekad se stvaraju i mjehuri. Kad se ekcem pojavi kod osoba svijetle puti, zahvaćeni predjeli u pravilu poprimaju smeđastosivu boju; kod tamnoputih osoba on obično mijenja prirodnu pigmentaciju, čineći zahvaćeni predio svjetlijim ili tamnijim. Ekcem se najčešće pojavljuje na licu, ručnim zglobovima i koljenima, no nije ograničen na ta područja. Ekcem - također poznat kao atopički dermatitis - pogađa u određenoj mjeri između 3 i 7 posto populacije, a kod više od 70 posto pacijenata on predstavlja nasljednu bolest. Najčešći je među malom djecom, od koje ga mnoga prerastu prije navršene druge godine.

Dermatitis znači jednostavno upala kože, no obuhvaća spektar tegoba. U većini slučajeva rani stadiji odlikuju se suhoćom, crvenilom i svrbežom kože iako akutni napadaji mogu dovesti do krastastih ljuski ili mjehura iz kojih izlazi tekućina. Budući da mnoga sredstva nadražuju kožu, liječnik će pokušati suziti dijagnozu na specifičnu kategoriju dermatitisa, iako je liječenje slično kod većine vrsta nadražaja i kožnih upala.

Izraz alergija odnosi se na neprirodnu reakciju obrambenog sustava na tvar koja obično nije škodljiva. Alergije se javljaju u raznim oblicima i raz­likuju se težinom od blago neugodnih do opasnih po život. Procjenjuje se da jedna petina stanovništva zapadne hemisfere pati od alergija. Nitko ne zna zašto se one javljaju kod nekih ljudi, ali se čini da nasljednost igra ulogu u njihovu nastajanju, lako vam se alergije mogu rasplamsavati i smirivati cijeloga života, ljudima se rijetko javljaju nove alergije nakon četrdesete godine.

Gripa je jako zarazna virusna bolest koja se najčešće javlja zimi ili u rano proljeće. Infekcija se širi gornjim dišnim putovima i katkad uđe u pluća. Virus se u pravilu širi u velikim skupinama ljudi koji se nalaze u istom zatvorenom prostoru poput škole, ureda i staračkih domova. Velika epidemija gripe iz 1918. godine - koja je počela u kampu za vojnu obuku u Kanzasu - usmrtila je oko 500 000 ljudi diljem Sjedinjenih Američkih Država.

Adenoidne vegetacije, limfatično tkivo smješteno u gornjem dijelu grla iza i iznad krajnika (slika dolje, desno), imaju osobitu ulogu u djetinjstvu. One stvaranjem antitijela pomažu organizmu maloga djeteta da se bori protiv infekcija dišnoga trakta.

Do bubrežnih infekcija dolazi kada upalni orga­nizmi - obično bakterije - uđu u tijelo i putuju do bubrega, gdje izazivaju oticanje i upalu. Upala bubrega može biti akutna (koja dolazi odjednom) i kronična (koja se pojavljuje povremeno tijekom mnogo godina).