back to top

PTSP – posttraumatski stresni poremećaj

PTSP može nastupiti neposredno nakon događaja, no može se pojaviti i tjednima ili čak mjesecima nakon toga.

Malo ljudi proživi stravične događaje bez mnogo straha, dok većina reagira osjećajima izrazitog straha i bespomoćnosti. Intenzitet reakcije, psihičke i tjelesne pojedine osobe na ovakve događaje određuje hoće li osoba razviti bolest poznatu kao posttraumatski stresni poremećaj (PTSP). Učinci ove bolesti mogu dugo trajati i izazvati invalidnost. PTSFJ ranije poznat kao ratna iscrpljenost ili šok od granata, je psihički poremećaj uzrokovan snažnim traumatskim doživljajem.

PTSP može nastupiti neposredno nakon događaja, no može se pojaviti i tjednima ili čak mjesecima nakon toga. Liječenje i prolaženje vremena mogu skratiti trajanje i težinu ovog poremećaja. U nekih bolesnika simptomi se u potpunosti povuku.

Oko trideset i jedan posto vijetnamskih veterana oboljelo je od PTSP-a, a petnaest posto ga ima i dan danas. U osamdeset i pet posto zlostavljanih žena simptomi se javljaju ubrzo nakon traumatskog događaja, a u četrdeset i pet posto simptomi su prisutni i nakon godinu dana. Djeca su podložnija PTSP-u ako je traumu izazvala osoba, primjerice član obitelji ili prijatelj, nego ako je uzrok prirodna katastrofa.

Prisustvovanje obiteljskom nasilju za dijete može predstavljati jednako snažnu traumu kao i napad na njega samoga. Osobe s PTSP-om često imaju i razne druge tegobe poput depresije, ovisnosti o drogama, fobija ili paničnih napadaja.

Simptomi

Osobe koje su doživjele tešku traumu – rat, borbu, prirodnu katastrofu, tjelesno ili spolno zlostavljanje ili su bile svjedoci nasilja, ubojstva ili tjelesnog zlostavljanja mogu pokazivati jedan ili više sljedećih simptoma:

  • opetovano proživljavanje ili sanjanje traumatskog događaja. Djeca se ne moraju sjećati samog događaja, no mogu im se vraćati slike ili mogu izražavati strah stalnim oponašanjem određenog događaja ili aktivnosti kroz igru. Mogu imati zastrašujuće snove bez određenog sadržaja
  • pretjerani oprez – zaokupljenost mogućim nepoznatim prijetnjama
  • snovi o traumatskom događaju, teškoće sa spavanjem
  • izljevi bijesa
  • izražena tjeskoba pri susretu sa svime što ih podsjeća na traumu
  • psihička tupost; nemogućnost zdravih odnosa s drugim osobama
  • kronični tjelesni simptomi poput bolova, glavobolje te probavnih tegoba
  • u male djece može se javiti razdražljivost i uzbuđeno ponašanje, otežana koncentracija ili razvojno nazadovanje u obavljanju nužde ili govoru
  • pomanjkanje planova za budućnost, nedostatak želje da se ima vlastitu obitelj, nedostatak želja za poslovnim uspjehom ili dugim životom

Obratite se liječniku

Ako ste vi, vaše dijete ili netko drugi u obitelji doživjeli traumu i pokazujete bilo koji od gore navedenih simptoma.

Uzroci

PTSP se razvija kao posljedica teškog traumatskog događaja koji pokreće snažne osjećaje straha, užasa i bespomoćnosti. Nastup i težina bolesti usko su povezani s težinom i trajanjem traume. Sto je strah veći i duže traje, to je veća vjerojatnost pojave PTSP-a i težeg suočavanja s bolešću. To se posebice odnosi na djecu koja su izložena opetovanom zlostavljanju ili su svjedoci učestalog obiteljskog nasilja.
Neki istraživači razvili su teoriju da intenzivan strah može izazvati oštećenje dijela mozga koji kontrolira strah, što pridonosi razvoju simptoma PTSP-a, uključujući izljeve bijesa, pretjeran oprez i poremećaje spavanja. Među čimbenike koji povećavaju vjerojatnost pojave PTSP-a jesu i tjeskoba u obiteljskoj anamnezi, rano odvajanje od roditelja, zlostavljanje u ranom djetinjstvu ili ranija traumatska iskustva.

Liječenje

Uobičajeno liječenje PTSP-a obuhvaća kombinaciju antidepresivnih lijekova i psihoterapije. Grupna terapija, sa ili bez članova obitelji, omogućuje bolesnicima da zajedno raščlanjuju svoje osjećaje s drugim osobama koje dijele slična iskustva.
Alternativni načini liječenja nude vježbe protiv tjeskobe, uključujući biofeedback i novu metodu ječenja koja se zove desenzibilizacija i ponovna obrada pomoću pokreta očiju.

Liječenje pokretima očiju

Zapanjujući nov način liječenja, poznat kao Desenzibilizacija i ponovna obrada pomoću pokreta očiju, daje izuzetno dobre rezultate. Prema nekim kliničkim istraživanjima ova metoda dovela je do značajnog poboljšanja kod više od devedeset posto ispitanika, pa je postala standardnim načinom liječenja u nekim bolnicama za ratne veterane.

Tehnika je prilično jednostavna. Bolesnik zamisli uznemiravajuću sliku traumatskog događaja dok očima prati dva terapeutova prsta koji se brzo pomiču naprijed-nazad u njegovom vidnom polju. Nakon svakog niza pokreta, bolesnik opisuje, ako su se javili, nove osjećaje ili zaboravljena sjećanja. Zatim se postupak ponavlja. Svako liječenje traje devedesetak minuta i ponavlja se onoliko često koliko je potrebno. Jedan vijetnamski veteran izjavio je da mu je više pomoglo jedno liječenje pokretima očiju nego godine konvencionalne psihoterapije.

Akupunktura

Pokazalo se da je akupunktura korisna za ublažavanje pretjeranog straha i smanjivanje noćnih mora. Najučinkovitija je u kombinaciji s psihoterapijom. Posavjetujte se sa stručnjakom za akupunkturu koji ima iskustva u liječenju emocionalnih poremećaja.

Rad na tijelu

Masaža se pokazala učinkovitom u ublažavanju tjeskobe i stresa kod osoba koje su doživjele prirodne katastrofe, no ne smije se primjenjivati kod tjelesno zlostavljanih osoba. Masaža mora biti nježna i treba je izvoditi iskusan terapeut.

Konvencionalna medicina

U smanjivanju stresa kod PTSP-a najučinkovitiji su antidepresivi iz skupine selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina. U slučaju da se preporuči psihoterapija, cilj grupne ili individualne psihoterapije je prisjećanje svih pojedinosti traumatskog doživljaja, izražavanje svoje boli, žalovanje te da se nastavi sa životom. U djece može biti potrebno liječenje igrom.

Alternativni načini liječenja

Budući da je PTSP anksiozni poremećaj i žrtva je napeta i razdražljiva, iznimno je korisna primjena neke metode opuštanja. Izaberite jednu ili dvije tehnike koje vam odgovaraju i svakodnevno vježbajte.

Dijagnostički postupci

Dijagnoza se gotovo u cijelosti temelji na bolesnikovoj cjelokupnoj povijesti bolesti. To uključuje simptome, opis traumatskog doživljaja, djetinjstvo, školovanje i radne navike te odnose s drugim osobama. Ostali poremećaji koji često prate PTSP su depresija, tjeskoba i ovisnost o drogama.

DRUGI UPRAVO ČITAJU