Svastara

Činjenica da ljudi govore i jedu čini čeljusni. kost jednim od najčešće pomicanih dijelova tijela. Zglobovi koji povezuju donju čeljust ili mandibulu stemporalnim (sljepoočnim) kostima lubanje su relativno jednostavne šarke s maiim hrskavičnim pločicama koje štite koštane površine koje se trljaju jedna o drugu. Bolovi u ovom dijelu glave dio su sindroma temporo-mandibularnog zgloba (STMZ) : miofacijalne bolne disfunkcije. Čak dvije trećine ljudi ima simptome STMZ-a u nekom razdoblju svog života kad uobičajeni pokret, kao na primjer kad široko zijevnete ili jedete krupni komad hrane izazove bol u licu ili osjećaj »iskakanja« čeljusti. Ova privremena tegoba obične prolazi sama od sebe, bez ikakva liječenja ili brzo reagira na odmaranja ili uzimanje lijekova protiv bolova. No neki pacijenti osjećaju bolove koji se šire u lice, vrat i ramena - to je kronični oblik sindroma čeljusnog zgloba, posljedica nekih drugih bolesti. U većini slučajeva se privremena neugoda koju izaziva sindrom temporo-mandibularnog zgloba može izliječiti primjenom jeftinih, domaćih pripravaka, no za malen broj oboljelih stalna i katkad nepodnošljiv a bol predstavlja ozbiljnu tegobu koju treba liječit liječnik.

Liječnici su prvi put dijagnosticirali teniski lakat (ili lateralni epikondilitis) prije više od sto godina. Danas gotovo polovica svih igrača tenisa oboli od ove bolesti, no oni čine manje od 5 posto oboljelih od ove upale, pa uvriježeni naziv ove bolesti, teniski lakat, ne daje pravu sliku stvari, lako osobe svih godina i rasa mogu razviti teniski lakat, bijelci u dobi između 30 i 60 godina koji se bave fizičkim poslom - na primjer, stolari i soboslikari - izloženi su najvećoj opasnosti. Žene srednjih godina koje rade na šivanju dijelova odjeće u tekstilnoj industriji također su vrlo osjetljive na ovu upalu. Tijekom posljednjih godina od teniskog lakta obolijevaju i djeca koja dugo igraju kompjutorske igrice koje se drže u ruci te uredski službenici koji rijetko rabe računalo, ali kad to čine, onda intenzivno tipkaju dulje vrijeme

Naš probavni sustav čini se potpuno izvan kontrole. Pražnjenje crijeva može biti lagano i ubrzano ili neuobičajeno teško. Moguće objašnjenje je da imate napadaj sindroma iritabilnog crijeva, katkad zvanog spastičko obodno crijevo ili spastički kolitis. Sindrom iritabilnog crijeva (SIC) najčešći je probavni poremećaj. Najčešći simptom je bol u trbuhu s proljevom ili učestalom mekom stolicom. L drugim slučajevima SIC se javlja s grčevima u trbuhe i bolnim zatvorom, obično nakon obroka. Bez obzira na specifične simptome, vaša probava čini se normalnom, no rad crijeva postaje nepravilan i tako ostaje nekoliko tjedana ili dulje. Dva puta više žena od muškaraca tuži se liječnike na simptome sindroma iritabilnog crijeva, dok mnogi ljudi prebole SIC a da ga i ne prepoznaju i nikada ne potraže liječničku pomoć. Samo malen postotak sveukupnog stanovništva ima kronične simptome no ipak se procjenjuje da SIC dobije 10-15 posto odraslih u neko doba života, često za vrijeme neke značajne promjene ili stresa. Sindrom iritabilnog crijeva obično počinje u ranim zrelim godinama, iako mogu oboljeti i djeca

Tikovi i trzaji opisuju se kao nevoljna stezanja mišića ili skupine mišića. Javljaju se u mnogo oblika i imaju različite uzroke - neki su bezazleni, neki opasni.

Sindrom nemirnih nogu je neurološki poremećaj koji već dugo zbunjuje liječnike pa zbog toga lijek ni danas ne postoji. Ljudi koji boluju od sindroma osjećaju peckanje ili trnce duboko u nogama te imaju neodoljivu potrebu da pomaknu noge kako bi ublažili neugodu. Katkad su zahvaćene i ruke. Simptomi se često pogoršavaju noću, što je neke stručnjake navelo da ovo stanje navode kao glavni uzrok nesanice i drugih poremećaja spavanja. lako sindrom nemirne noge ne ugrožava zdravlje, može biti neugodan pa i bolan. I lijekovi i jednostavne promjene načina života mogu oboljelima pomoći da bolje podnose ovu bolest. No vjerojatno najveće smirenje osobama s ovim sindromom donosi saznanje dasi ne umišljaju neugodu koju osjećaju.

Sindrom toksičnog šoka je iznenadno, potencijalno smrtonosno oboljenje, izazvano otpuštanjem otrova zbog prekomjernog rasta bakterije (Staphylococcus aureus) raširene u velikog broja žena. Poznato je da pogađa žene tijekom mjesečnog krvarenja, osobito one koje rabe tampone s velikom moći upijanja. Tijelo odgovara klasičnim simptomima šoka: nagli pad krvnog tlaka, nedostatna opskrba vitalnih organa kisikom i moguća smrt. Ova je bolest dospjela na naslovne stranice novina sedamdesetih godina nakon smrti nekoliko mladih žena koje su rabile određenu vrstu tampona s velikom moći upijanja. Ta je vrsta tampona kasnije povučena s tržišta.

U Hrvatskoj, kao i u mnogim drugim zemljama, rak želuca jedan je od najčešćih i najsmrtonosnijih karcinoma. No zanimljivo je da je ova bolest u SAD-u mnogo manje raširena nego prije. Gotovo uvijek rak želuca počinje u žljezdanom tkivu koje prekriva unutrašnjost želuca. Tumor se može proširiti po želučanoj stijenci ili može probiti želučanu stijenku i metastazirati u krvni optok ili limfni sustav. Kad jednom prodre izvan želuca, može se proširiti u druge organe.

Tendinitis je upala tetive ili njezina okruženja, traka vlaknatog tkiva koja povezuje mišić s kosti te prenosi silu koju mišić proizvodi. Tetive su otporne na savijanje, istezanje i okretanje, ali se mogu upaliti uslijed prekomjerne uporabe, bolesti ili ozljeda koje dovode do trganja vlakana ili drugih oštećenja. Bol može biti jaka te se može pogoršavati ako se oštećivanje nastavi zbog stalne uporabe zgloba. Upala tetive najčešće prođe za oko dva tjedna, no kronična upala tetive može trajati više od šest tjedana, vrlo često zato što oboljeli ne štedi bolesnu tetivu te joj ne ostavlja dovoljno vremena da zacijeli. Bolesti poput dijabetesa, artritisa i gib ta mogu usporiti izlječenje.

Tetanus je opasna bolest živčanog tkiva uzrokovana toksinom bakterije Clostridium tetani. Bakterijske spore nalaze se u zemlji, češće u obrađenoj nego u neobrađenoj. One također postoje u raznolikim okolišima, primjerice u životinjskom izmetu, kućnoj prašini, operacijskim dvoranama, zagađenom heroinu i ljudskom crijevu. Ako spore uđu u duboku ranu koja je prodrla do područja nedostupnog kisiku, počnu se razmnožavati i proizvoditi otrov koji ulazi u krvotok.

Uganuća i istegnuća ubrajaju se u najčešće ozljede i mogu biti u rasponu od uganuća gležnja do bolnih leđa. Kod uganuća dolazi do ozljede ligamenata, čvrstih, vlaknatih traka tkiva koje međusobno povezuju kosti u zglobu. Kod istegnuća dolazi do ozljede mišićnog tkiva, pri čemu se mišići ili tetive koje mišić učvršćuju za kost istegnu ili razderu. Uganuća ili istegnuća većinom će, nakon određenog vremena i mirovanja, proći sami od sebe. Međutim, kod jakog trganja ili potpunog pucanja ozlijeđenih tkiva obično je potrebno kirurško liječenje. Nakon ozljede uslijed uganuća, kosti u ozlijeđenom zglobu mogu ostati u neodgovarajućem položaju ili ligamenti mogu biti toliko rastegnuti i oslabljeni da je zglob iznimno podložan ponovnom ozljeđivanju.

Velik broj ljudi ima poremećaj sluha čija je narav dovoljno ozbiljna da oteža njihovu sposobnost razgovora i komunikacije, a mnogo je i onih koji uopće ne čuju te ih smatramo potpuno gluhima. Vjerojatnost pojave poremećaja sluha raste u starijoj dobi. Više od jedne trećine stanovništva starijeg od 75 godina ima tegobe sa sluhom, što često dovodi do osjećaja frustriranosti i društvene izolacije. Jedan oblik poremećaja sluha koji se javlja u starijoj životnoj dobi je prezbijakuzija. Najčešće se javlja između četrdesete i pedesete godine i postupno se pogoršava. Oboljeli od prezbiakuzije otežano razaznaju tonove visoke frekvencije te stoga teže razumiju govor žena i djece jer oni u pravilu govore višom frekvencijom nego muškarci. Prezbiakuzija češće i teže pogađa muškarce nego žene. Poremećaji sluha rjeđe se javljaju u djece, ali ako se ne liječe, mogu ozbiljno ugroziti djetetovu sposobnost učenja i socijalizacije. Na svakih tisuću djece najmanje jedno ima poremećaj sluha koji ugrožava njegovu sposobnost učenja govora.

Zarazna kožna bolest poznata kao svrab (šuga, scabies) može se otkriti pomoću tragova koje ostavlja grinja svraba (svrabac) Sarcoptes scabiei. Vodeći simptom, crvena oštećenja kože koja jako svrbe, javljaju se na mjestima gdje se ženka ukopa u kožu i položi jaja i izmet. lako se dugo smatralo da je svrab bolest koja pogađa samo prljave i siromašne, u stvari je raširen u svim društveno-gospodarskim slojevima. Zatvorene sredine poput jaslica i vrtića idealna su mjesta za razmnožavanje parazita koji za preživljavanje trebaju ljudskog domaćina. Procjenjuje se da se širom svijeta svake godine javi 300 milijuna novih slučajeva.