Svastara

Trihomonijaza - parazitarna infekcija koja se širi prvenstveno spolnim odnosom - nije teško, ali je zarazno oboljenje. U 70 posto slučajeva nema simptoma, zbog čega je teško postaviti dijagnozu. U žena koje nemaju simptome, neugoda može potrajati tjedan dana do nekoliko mjeseci i može biti izraženija odmah nakon mjesečnice ili tijekom trudnoće. Ako se ne liječi, parazit može inficirati tkiva mokraćnog i reproduktivnog sustava. U žena su mjesta podložna infekciji rodnica, mokraćna cijev, vrat maternice, mokraćni mjehur i razne žlijezde. U muškaraca infekcija se može proširiti na mokraćnu cijev, prostatu, sjemene mjehuriće i pasjemenik (epididimis). Parazit koji uzrokuje trihomonijazu treba lužnat okoliš. U žena postoji veća mogućnost razvoja bolesti ako rabe oralna sredstva za sprečavanje začeća, trudne su ili često rabe komercijalna sredstva za ispiranje rodnice, jer sve navedeno može povećati lužnatost u organizmu.

Sindrom karpalnog kanala jedan je od nekoliko naziva za bolne i onesposobljujuće ozljede palca i prstiju, a katkad i ručnih zglobova, laktova i drugih zglobova. Liječnik to može nazvati i kumulativnim traumatskim poremećajem, neuritisom vezanim uz obavljanje određenih poslova ili ozljedom uslijed ponavljanog prenaprezanja. Znakovi koji na to upozoravaju su bockanje i obamrlost u zahvaćenim zglobovima - u pravilu prstima - osobito nakon redovitog radnog dana kad se spremate na spavanje ili nakon buđenja.

Vitiligo ili telećak se očituje bijelim mrljama na koži. Katkad su mrlje raspoređene simetrično. Na primjer, može se desiti da imate gotovo istovjetne mrlje na lijevom i desnom kažiprstu. Prvi znakovi gubitka pigmenata često se pojavljuju prije dvadesete godine i mogu se očitovati kao razdoblje brzog nestanka boje kože iza kojeg slijedi razdoblje označeno malim ili nikakvim promjenama. Razdoblje mirovanja bolesti može trajati godinama.

Gotovo svi se s vremena na vrijeme osjećamo tjeskobno. Kad je prisutna nekakva prijetnja, tjeskoba ili anksioznost je prirodna pojava - usko povezana s načinom na koji se organizam priprema za suočavanje s opasnošću: u krvotok se oslobađaju adrenalin i kortizon; ubrzavaju se otkucaji srca; disanje postaje pliće i brže; mišići postaju napeti; jetra oslobađa šećer; a psiha je posve budna i pripravna. No kad se tjeskoba ne veže za prepoznatljivu prijetnju ili je jača ili pak duža nego što se može opravdati situacijom, radi se o kliničkom poremećaju, koji oslabljuje organizam i djeluje rušilački. Prepoznaju se mnogi različiti poremećaj tjeskobe. Među njima su fobije (strahovi od određenih situacija, poput skučenog prostora, ili od osobitih stvari, na primjer kukaca); panični napadaji (iznenadne pojave iznimnog straha ili napetosti, bez nekog vidljivog razloga); opsesivno-kompulzivni poremećaj (uporne, iracionalne misli, poput užasavanja od infekcija ili repetitivnog ponašanja, na primjer provjeravanja jesu li vrata zaključana); posttraumatski stresni poremećaj (dugotrajna tjeskoba nakon traumatskog doživljaja); i generalizirana - ili neodređena tjeskoba (neobjašnjiv osjećaj bojazni koja može potrajati mjesecima)

Ubodi većine pauka i kukaca, uključujući komarce, buhe, muhe, stjenice i buhe pješčare, slično se očitavaju i predstavljaju malu opasnost. Ubrizgavanje sline ili otrova u kožu u pravilu izaziva malu oteklinu koja svrbi i traje nekoliko sati ili dana. Ubodi su rijetko opasni; ipak, komarči mogu na određenim područjima prenijeti bolesti kao što su malarija i encefalitis. U ljudi koji su alergični na ubode kukaca ili pauka, takvi ubodi mogu izazvati teške šokove, pa čak i anafilaktički šok opasan po život. Nadalje, ubodi nekih krpelja i kukaca otrovni su ili popraćeni specifičnim bolestima.

Svaka obitelj pretrpjela je svoj dio ozljeda koje potječu od sportskih pokušaja ili - paradoksalno - održavanja tjelesne kondicije. U većini slučajeva sportske ozljede su posljedica opterećenja kojem se izlažu kosti ili mišići. Najčešće su ozljede mekog tkiva - mišića, tetiva i ligamenata. Iščašenje se javlja kad se dvije kosti u zglobu silom razdvoje, a često je praćeno pucanjem ligamenta u zglobu. Bol je izazvana jakim istezanjem mekih tkiva. Prijelom može biti jednostavan (zatvoren) - kada slomljena kost ostane ispod površine kože i nanese najmanju moguću štetu okolnim tkivima - ili složen (otvoren) - kad kost viri kroz kožu. Gležanj, šaka, ručni zglob i ključna kost česta su mjesta prijeloma. Ozljede ramena česte su kod sportova koji zahtijevaju pokrete bacanja ili snažan kontakt. Iščašenja su najčešća u ramenom zglobu. Do razdvajanja akromioklavikularnog zgloba dolazi kad popucaju ligamenti koji podupiru ključnu kost. Rotatorna manžeta ili grupa vanjskih obrtača mjesto je gdje se sastaju četiri mišića i vezuju za nadlaktičnu kost; pretjerana upotreba ramena može u tom predjelu izazvati upalu ili pucanje tetiva, rezultirajući tendinitisom rotatorne manžete.

Ma kako vam mogu smetati kurje oči i zadebljanja kože, razlog zbog kojega ih tijelo stvara je da zaštiti osjetljivu kožu izloženu pritisku ili trenju o kost ispod nje. Kurje oči općenito se javljaju na nožnim prstima i stopalu, dok se kalusi ili zadebljanja kože mogu razviti na rukama, stopalima ili drugdje gdje se ponavlja trenje - čak i na bradi violinista.

Za svakodnevno i neprestano pumpanje krvi, srcu je potrebna redovita opskrba kisikom i hranjivim tvarima. Dvije velike, razgranate krvne arterije dovode kisikom obogaćenu krv u srčani mišić. U slučaju začepljenja jedne arterije ili nekog njenog ogranka, određeni dio srca ostaje bez potrebnog kisika i hrane, a taj poremećaj nazivamo ishemija. Ako napadaj ishemije traje predugo, dolazi do odumiranja dijela srčanog tkiva. Ova pojava definira srčani udar, čiji je drugi naziv miokardni infarkt, što doslovce znači »smrt srčanog mišića«. Napadaji uglavnom traju nekoliko sati. (Nemojte čekati - ako sumnjate na srčani udar, odmah potražite pomoć). Znakovi srčanog udara mogu biti vrlo slabi, poput zadihanosti, nesvjestice ili mučnine, ili ih uopće nema. Ipak, srčani udar najčešće izaziva određenu bol. Bol koja prati težak srčani udar često podsjeća na boi koju bi izazvala golema pesnica koja stišće i gnječi srce. Ako je napadaj blag, lako ga je zamijeniti za žgaravicu. Bol može biti stalna ili povremena.

Leća ljudskoga oka fokusira svjetlo tako da možete jasno vidjeti predmete na različitim udaljenostima. Ona za jasan vid mora ostati prozirna. Zamagljenje leće zove se siva mrena ili katarakta. Kako se mrena bude stvarala, zaustavljat će i iskrivIjivavti svjetlo koje ulazi u oko, a vi ćete doživljavat: postupno, ustrajno, bezbolno zamućivanje vida, kao da gledate kroz izmaglicu. Mrene su glavni uzrok sljepoće, a od nje se svake godine razboli jedna od 500 osoba. Unatoč ovim brojkama, bolest je zapravo jedan od manje ozbiljnih očnih poremećaja zato što se operacijom u većini slučajeva može povratiti izgubljeni vid. No ipak, samo u SAD-u oko 5000 osoba godišnje oslijepi zbog neznanja, straha ili odbijanja da se podvrgnu relativno bezbolnoj operaciji.

Iako su svjetlopute osobe izložene najvećoj opasnosti od sunčanih opeklina, sunčane zrake mogu oštetiti kožu bilo koje boje. Sunčane opekline su poput svih drugih opeklina, osim što se sporije razvijaju. Crvenkastu, na dodir toplu kožu možete sami liječiti i ona će zacijeljeti za nekoliko dana. Opekline od sunca praćene mjehurićima i oticanjem koje izazivaju bolove i opći osjećaj neugode smatraju se opeklinama prvog stupnja. Sunčane opekline koje dovode do oticanja i stvaranja velikih i brojnih mjehura mogu pratiti vrućica, mučnina i dehidracija. Kod umjerene izloženosti sunčanim zrakama dolazi do tamnjenja svijetle kože, ali redovito sunčanje tijekom niza godina može ubrzati foto-starenje kože, obilježeno otvrdnjivanjem kože, tamnim pjegama i iznimno jakim boranjem. Dugotrajno izlaganje suncu, osobito u bijelaca starijih od 40 godina povezano je s aktiničkom keratozom, prekanceroznom kožnom bolešću. Dobivanje jakih sunčanih opeklina u mladosti povećava opasnost od razvijanja zloćudnog melanoma, vrste raka kože, mnogo godina kasnije.

Multipla skleroza je bolest središnjeg živčanog sustava označena sporim i nepostojanim napredovanjem s rasponom učinaka od relativno blagih tjelesnih smetnji do visokog stupnja invalidnosti. Korijen problema čine električni impulsi. U zdravom organizmu većina tjelesnih živaca izolirana je masnom tvari koja se zove mijelin i koji omogućava učinkovit prijenos električnih impulsa, živčanih signala. Multipla skleroza nastupa kad ovaj zaštitni omotač zahvati upala koja ga na kraju na nekim mjestima razori izazivajući kratki spoj u električnom protoku. Među mogućim posljedicama ovog prekida je i gubitak mišićne koordinacije, poremećaj vida i nevoljno obavljanje velike ili male nužde (inkontinencija).

Osoba koja pati od tinitusa ili zvonjenja u ušima, ima osjećaj da čuje zvonjenje, zujanje, zviždanje, cvrčanje ili druge zvukove. Ovi se zvukovi mogu javljati povremeno ili su stalni i različite su glasnoće. Cesto se pojačavaju kad se utiša buka u pozadini, pa to treba imati na umu u noćnim satima kad osoba pokušava zaspati u tihoj sobi. U rijetkim slučajevima zvuk prati ritam srca. Tinitus se javlja vrlo često, no većinom ovaj poremećaj predstavlja samo neugodnost. Međutim, u težim slučajevima tinitus može izazvati tegobe s koncentriranjem i spavanjem. Konačno, može utjecati na posao i osobne odnose, što ima za posljedicu psihološke poremećaje.