Svastara

Šarlah je jedna od dječjih bolesti koju su pripitomili antibiotici. Nekad je to bila raširena i opasna bolest, no danas je rijetka i lako se liječi. Bolest se najčešće javlja u djece između druge i desete godine. Nakon inkubacije od dva do pet dana, bolest obično započinje s vrlo visokom temperaturom, do 40 °C. Oko 12 do 48 sati kasnije javlja se prepoznatljiv grimizni osip, prvo na vratu i prsima, a onda po cijelom tijelu. Osip je na dodir sličan brusnom papiru i najgušći je iznad pazuha i u preponama. Jezik isto tako otekne i postane svijetlocrvene boje. Nakon tri dana osip i vrućica se povuku, no jezik može ostati otečen još nekoliko dana. Za razliku od drugih dječjih bolesti poput rubeole i ospica, šarlah se mora aktivno liječiti, jer u suprotnom može dovesti do artritisa, žutice, bubrežnih tegoba i reumatskegroznice.

Otrovanje krvi ili septikemija (sepsa) ozbiljna je sekundarna infekcija do koje dolazi kad bakterije s inficiranog mjesta negdje na tijelu napadnu krvotok (vidi Infekcije). Ako se bakterije nastave razmnožavati, a vaš imunološki sustav ih ne zaustavi, u opasnosti ste od septičkog šoka, stanja koje može biti opasno po život. Trovanje krvi najčešće se javlja u osoba koje su tek operirane ili su bile podvrgnute nekom drugom invazivnom obliku liječenja te u osoba čiji su obrambeni mehanizmi oslabljeni akutnim ili kroničnim oboljenjem. I trovanje krvi i septički šok zahtijevaju trenutno liječenje da bi se zaustavilo širenje infekcije i osigurao potpun oporavak.

Otrovni bršljan, otrovni hrast i otrovni ruj uzrokuju kratkotrajne, no izuzetno nadražujući alergijski oblik kontaktnog dermatitisa. Osip se obično razvije unutar dva dana, vrhunac je nakon pet dana te se nakon sedam do deset dana počne povlačiti, lako u nekih osoba dodir s ovim biljkama može proći bez neželjenih reakcija, malo je vjerojatno da postoji potpuni imunitet. Osobe koje se u jednoj prilici čine imune, u drugoj mogu biti iznimno osjetljive.

Rubeola je blaga bolest koja u mnogim slučajevima za dijete nije neugodnija od prehlade. Osobe koje su jednom imale rubeolu razviju za nju doživotni imunitet. Rubeola je opasna za nerođeno dijete, osobito za vrijeme prva tri mjeseca. Kod trudne žene koja dođe u dodir s rubeolom postoji 20 do 30 posto rizika da će roditi defektno dijete. Mane uključuju slijepoću, gluhoću i prirođene srčane mane. Prije nego zatrudni, žena bi trebala provjeriti je li zaštićena cjepivom.

Parkinsonova bolest uglavnom pogađa starije osobe, a posljedica je postupnog propadanja živčanih stanica u dijelu srednjeg mozga koji upravlja pokretima tijela. Prvi znakovi vjerojatno su jedva uočljivi - osjećaj slabosti ili ukočenosti jednog od udova ili možda lagano drhtanje jedne ruke kad je opuštena (aktivnost uzrokuje nestanak tremora). S vremenom će se drhtanje pojačati i proširiti, mišići će postati kruti, a ravnoteža i koordinacija će se pogoršati. Uobičajena je potištenost i druge mentalne ili emotivne tegobe. Bolest obično nastupa između pedesete i šezdeset i pete godine i zahvaća oko jedan posto stanovništva ove životne dobi. Nešto češće se javlja u muškaraca nego u žena. Lijekovi mogu ublažiti simptome, a sam poremećaj nije opasan po život. Po prilici polovica bolesnika liječenih lijekovima nema veće invalidnosti deset godina nakon nastupa bolesti.

Rodnica je dio ženskog reproduktivnog sustava i povezuje vrat maternice (ulaz u maternicu) sa stidnicom, kožnim naborima koji zatvaraju otvore mokraćne cijevi i rodnice. Ovaj prolaz, sastavljen od rastezljivih mišićnih stijenki, podmazuje se vlastitim izlučevinama i sluzi koju proizvode žlijezde vrata maternice. Rodnica se čisti sama. Istjecanjem izlučevina ili iscjetkom izbacuju se mrtve stanice i druge tvari. Količina i izgled iscjetka iz rodnice razlikuje se u različitima fazama menstrualnog ciklusa, ali gotovo je uvijek prisutan. Fiziološka sluz iz rodnice je bistra ili bjelkasta.

Pleuritis je upala pleure, poplućnice - vlažne, dvoslojne ovojnice koja obavija pluća i oblaže prsnu šupljinu. Ovo može disanje učiniti iznimno bolnim i ako se odmah ne liječi, može dovesti do razvoja pleuralnog izljeva, punjenja viškom tekućine pleuralnog prostora između slojeva ovojnice.

Iako je rak pluća glavni uzrok smrti od raka, također je i jedna od onih vrsta raka koju je najlakše spriječiti. Najmanje 4 od 5 slučajeva povezano je s pušenjem cigareta, a uzročno-posljedična veza je dokazana. Tijekom 1920-ih godina velik broj muškaraca počeo je pušiti, vjerojatno kao reakcija na povećano reklamiranje. Dvadeset godina kasnije naglo je porasla pojava raka pluća. U 1940-im godinama više je žena počelo pušiti. Dvadeset godina kasnije nastao je sličan dramatičan porast raka pluća u žena.

Raynaudov sindrom je poremećaj krvotoka krvnih žila udova. Stezanje ovih krvnih žila je prirodan fiziološki odgovor na niske temperature pomoću kojeg organizam zadržava toplinu. Kod Raynaudovog sindroma, nazvanog po francuskorr liječniku koji je prvi opisao ovu bolest prije više od sto godina, živčani završeci u udovima su preosjetljivi na podražaje. Čak i najmanje snižavanje temperature, na primjer lagana hladnoća izazvana otvaranjem hladionika, izazvat će spazmičko zatvaranje malih arterija u prstima ruku (katkad i nogu . Obično prsti pobijele, zatim poplave, pa pocrvene ukazujući na napredovanje od potpunog lišavanja krvi do ograničenog protoka krvi i konačno do iznenadnog nadiranja krvi bogate kisikom uslijed naglog širenja krvnih žila. Napadaji su kratki i obično traju samo nekoliko minuta.

Cak i osoblje bolnica i domova za umirovljenike možda neće moći spriječiti da se kod njihovih pacijenata razviju ova razdražujuća oštećenja kože, koja kadšto mogu i ozbiljno onesposobiti bolesnika.

Anorexia nervosa (anoreksija nervoza) je pore­mećaj jedenja u središtu kojeg se nalazi pre­plavljujući strah od debljanja. Posljedica ovog neute­meljenog straha je samoizgladnjivanje i velik gubitak težine; osim mršavljenja i slabljenja, pothranjenost može izazvati hormonske smetnje, anemiju, ne­pravilno lupanje srca, lomljive kosti i mnoge druge probleme.

Teškoće pri usmjeravanju pozornosti - pokazatelj koji određuje da se radi o poremećaju pozornosti - ubrajaju se među najčešće razvojne probleme u djetinjstvu i pogađaju oko 20 posto sve školske djece, prema nekim procjenama. (Neke druge procjene, međutim, navode nižu brojku od 5 do 7 posto.) Poremećaj pogađa pet puta više dječaka nego djevojčica, a može potrajati i kroz adolescenciju, s nekim simptomima koji se mogu protegnuti i i u odraslu dob. Proteklih desetljeća postignut je velik napredak u liječenju. Istovremeno, međutim, puno toga u vezi s ovim poremećajem ostaje nesigurno ili slabo definirano, što dovodi do pretjerane popularne upotrebe ovog naziva: stručnjaci navode daje postalo moderno, osobito među tinejdžerima i njihovim roditeljima, kriviti poremećaj pozornosti za ono što može jednostavno biti nemarno obavljanje zadataka.