Svastara

Sfilis je jedna od najtežih spolno prenosivih bolesti. Bolest se najčešće javlja među gradskim stanovništvom, u osoba starosti između 15 i 39 godina. Epidemiolozi pripisuju ponovni porast pojavljivanja ove bolesti nedostatnom obrazovanja o ovoj bolesti kao i povećanom broju prostitutki koje ne koriste zaštitu kod spolnog odnosa. Međutim, do porasta nije došlo među homoseksualcima ili biseksualcima, vjerojatno zato što mnogi među njima rabe prezervativ.

Poput mnogih modrica, »šljiva« na oku možda nije ništa zabrinjavajuće i proći će sama od sebe za nekoliko dana. No u nekim slučajevima modrica na oku znak je ozbiljnije ozljede oka ili lubanje. Bilo kakvo oštećenje očne jabučice od koje ona postaje crvena i natečena mora procijeniti oftalmolog ili drugi liječnik; ozljeda oka mogla bi uključivati odvojenu mrežnicu ili dovesti do glaukoma Prijelom u koštanom prstenu oko oka može zahvatiti mišić ili meko tkivo i može oštetiti vid; možda će biti potrebna operacija da bi se ispravio taj problem.

Koža je osjetljivo, živo tkivo sastavljeno od tr primarna sloja: epidermisa (pousmine), dermisa (usmine) i supkutisa (potkožnog tkiva ili potkožja). Svako izlaganje toplini višoj od 50 °C ošteti: će njezine stanice i izazvati određen stupanj opečenosti. Djeca i starije osobe podložniji su težim oblicima opeklina zbog toga što im je koža tanja.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj nije uobičajena »dvostruka provjera« koju svatko od nas povremeno čini osiguravajući se da su vrata zaključana ili daje pećnica isključena. U oboljelih od opsesivno-kompulzivnog poremećaja ove misli toliko su uvećane da utječu na svakodnevne poslove i odnose. Poznati su bolesnici koji su prali ruke po osam sati ili svakodnevno razmještali cijelo kućanstvo. Opsesivno-kompulzivni poremećaj je kroničan i ne može se voljno kontrolirati. Čak i nakon dugih, relativno zdravih razdoblja, bolesnici mogu dobiti novi napadaj bez vidljiva uzroka.

Iako shizofrenija doslovno znači »rascijepljen um«, ne treba je miješati s »podijeljenom« ili višestrukom osobnošću. Točnije ju je opisati kao psihozu - skupinu teških i dugotrajnih umnih poremećaja koji ometaju naravno razmišljanje, govor i ponašanje. Početak shizofrenije obično označavaju psihotični simptomi koji su navedeni s lijeve strane ili bizarno ponašanje. No mnogi bolesnici pokazuju »negativne« simptome, poput prigušenih osjećaja te smanjene umne i društvene aktivnosti.

Ospice su jedna od najzaraznijih dječjih virusnih infekcija i jedna od najtežih s rasponom komplikacija od upale uha do upale pluća i encet’a- litisa (upala mozga koja se javlja u jednog na tisuću bolesnika). Ospice se u školama mogu lako pretvoriti u epidemiju. Obično se prepouča preventivno cijepljenje, a u mnogim zemljama je i obvezatno. Odrasli se mogu zaraziti ospicama ako nisu prije bili izloženi uzročniku te ako nisu cijepljeni. Osobe koje su preboljele ospice razviju prirodnu otpornost ne mogu se ponovno zaraziti.

Osteoporoza je razmjerno rijetka bolest međj mladim ljudima. Mnogo je češća među starijim i. Smatra se da oko 25 posto žena starijih od 60 godina ima kliničke znakove osteoporoze. lako bolest zahvaća sve kosti, najčešće dolazi do prijeloma kralježnice ručnog zgloba i kuka. U starijih osoba prijelomi kuka mogu biti osobito opasni, jer duga nepokretne a tijekom liječenja često dovodi do nastanka krvnih ugrušaka ili upale pluća. Otprilike jedna trećina starijih žena s prijelomom kuka umire u roku od šest mjeseci nakon prijeloma. Osamdeset posto oboljelih od osteoporoze su žene. Stručnjaci vjeruju da su žene podložnije osteoporozi zato što su njihove kosti obično lakše i tanje. Osim toga, ženski organizam nakon menopauze doživljava hormonske promjene koje, čini se, ubrzavaju gubitak koštane mase. U muškaraca je osteoporoza neuobičajena sve do dobi od sedamdeset godina.

Afektivni poremećaj povezan s godišnjim dobima je krajnji oblik sezonske potištenosti (»zimske potištenosti«) koji donosi mrtvilo, bolesnu ravnodušnost i ograničava normalno funkcioniranje. Tek nedavno prepoznat je kao zaseban poremećaj, no od 1982. godine mnogo se naučilo o samom poremećaju i o načinima njegova liječenja. Osobe koje boluju od ovog poremećaja prolaze kroz velike promjene raspoloženja, kao da su podijeljene na »ljetnu osobu« i »zimsku osobu«.

Ljudski organizam jedinstven je u svojoj sposobnosti podnošenja napadaja koji nekad mogu biti izazvani štetnim utjecajima iz okoliša. On može neutralizirati ili odstraniti mnoge moguće štetne tvari, bilo da se radi o organskim mikrobima ili industrijskim kemikalijama ili mineralima. Ipak, ako organizam upija niske razine neke kemikalije ili minerala tijekom nekoliko mjeseci ili čak godina, može doći do kroničnog trovanja čimbenicima iz okoliša. (Drugi oblik trovanja čimbenicima iz okoliša je akutno trovanje koje je posljedica izlaganja ili uzimanja opasnih količina otrovne tvar. Simptomi kroničnog trovanja čimbenicima iz okoliša često su nejasni i različite težine; tegoba se tako katkad zamijeni nekom drugom bolešću ili se uopće ne otkrije.

Otrovati se možete uzimanjem hrane zatrovane virusnim, bakterijskim ili kemijskim tvarima. Trovanje hranom izaziva različite stupnjeve neugode, od blage do akutne te može izazvati privremenu dehidraciju. Blagi slučajevi traju samo nekoliko sati a u najgorem slučaju dan ili dva, ali neki slučajevi - poput botulizma ili određenih oblika kemijskog trovanja - teški su i kojiput po život opasni ako ih ne liječite

Šarlah je jedna od dječjih bolesti koju su pripitomili antibiotici. Nekad je to bila raširena i opasna bolest, no danas je rijetka i lako se liječi. Bolest se najčešće javlja u djece između druge i desete godine. Nakon inkubacije od dva do pet dana, bolest obično započinje s vrlo visokom temperaturom, do 40 °C. Oko 12 do 48 sati kasnije javlja se prepoznatljiv grimizni osip, prvo na vratu i prsima, a onda po cijelom tijelu. Osip je na dodir sličan brusnom papiru i najgušći je iznad pazuha i u preponama. Jezik isto tako otekne i postane svijetlocrvene boje. Nakon tri dana osip i vrućica se povuku, no jezik može ostati otečen još nekoliko dana. Za razliku od drugih dječjih bolesti poput rubeole i ospica, šarlah se mora aktivno liječiti, jer u suprotnom može dovesti do artritisa, žutice, bubrežnih tegoba i reumatskegroznice.

Otrovanje krvi ili septikemija (sepsa) ozbiljna je sekundarna infekcija do koje dolazi kad bakterije s inficiranog mjesta negdje na tijelu napadnu krvotok (vidi Infekcije). Ako se bakterije nastave razmnožavati, a vaš imunološki sustav ih ne zaustavi, u opasnosti ste od septičkog šoka, stanja koje može biti opasno po život. Trovanje krvi najčešće se javlja u osoba koje su tek operirane ili su bile podvrgnute nekom drugom invazivnom obliku liječenja te u osoba čiji su obrambeni mehanizmi oslabljeni akutnim ili kroničnim oboljenjem. I trovanje krvi i septički šok zahtijevaju trenutno liječenje da bi se zaustavilo širenje infekcije i osigurao potpun oporavak.