zdravlje

Alergija na sunce obično se manifestira u obliku neugodnog svrbeža, osipa i plikova. Alergija na sunce različita je od ostalih tipova alergija. Ostale vrste alergija javljaju...

Kantarionovo ulje, poznati i kao ulje gospine trave, već je dugo neizostavni dio narodne medicine. Kantarionovo ulje  je naziv dobilo po tome što već dugo...

Kronični bolovi su medicinski termin koji opi­suje svaku bol koja, usprkos liječenju, traje dulje od šest mjeseci. Kronična bol može biti blaga ili mučna, povremena ili stalna, blago neugodna ili potpuno onesposobljavajuća. Najčešće vrste su gla­vobolja, artritis, bol u zglobovima, bol od ozljeda te bolovi u leđima. Druge vrste kroničnih bolova uključuju upalu Ahilove tetive (tendinitis), sinusitis, druge oblike degenerativnih bolesti zglobova osim artritisa, sindrom karpalnog kanala te bolove koji zahvaćaju određene dijelove tijela, primjerice ramena, zdjelicu ili vrat. Opća bol u mišićima ili živ­cima također se može pretvoriti u kronično stanje.

Dok se bavite nekom uobičajenom aktivnošću odjednom vam srce počne snažno lupati, počnete ubrzano disati, znojiti se i drhtati. Bojite se srčanog udara, da ćete poludjeti ili čak umrijeti. Zatim, nakon deset ili nešto više minuta sve prestane. Odakle su došli ti osjećaji? Na žalost, nema jasnog odgovora na to pitanje. Proživjeli ste napadaj panike, a kod manjeg broja pacijenata ovi se napadaji ponavljaju prema modelu poznatom kao panični poremećaj. Između napadaja bolesnici žive u strahu od sljedećeg.

Probavne tegobe mogu se javiti u različitim oblicima. Pojava simptoma ukazuje na to da je normalna probava otežana iz jednog ili više razloga. Ako, primjerice, želučana kiselina dospije u jednjak, osjetit ćete žgaravicu. Gutanje prevelike količine zraka prilikom jela ili pića može izazvati nadutost želuca i pojačano podrigivanje, a infekcije i upala želuca mogu dovesti do pojave gastritisa. Ljudi koji pate od sindroma iritabilnog crijeva često osjećaju bol u trbuhu, nadutost i imaju proljev. Probavne tegobe mogu biti povremene ili trajne naravi (svakodnevne ili gotovo svakodnevne), lako su vrlo neugodne, nisu opasne po život osim kad su simptom ozbiljnijeg poremećaja. U tom slučaju morali biste potražiti odgovarajuću pomoć.

Perut - one suhe, bijele pahuljice kože koje neprestano skidate i četkate s ovratnika ili ramena - u pravilu ne predstavlja baš nikakvu opasnost za zdravlje. No može biti izvor neugodnosti, a svrbež koji se može javiti uz to prava je muka. Mnogi ljudi pogrešno pretpostavljaju da ova tegoba ima veze s higijenom i s tim koliko često perete kosu. lako je istina da upotreba šampona može katkad pogoršati več postojeći slučaj peruti, neće je izazvati. Ono što se zapravo krije iza peruti je jednostavna razlika među ljudima u prirodnom procesu kroz koji svi svakodnevno prolazimo: Ijuštenje, tj. gubitak površinskih stanica kože. Razlika je u tome što ih neki od nas gube više od drugih

Reumatska groznica je rijetka bolest koja može biti opasna po život. To je komplikacija neliječene streptokokne upale grla, koju je uzrokovala bakterija, streptokok skupine A. Glavni simptomi - vrućica, mišićni bolovi, otečenost i bolnost zglobova te u nekim slučajevima osip - obično se javljaju jedan do šest tjedana nakon streptokokne upale, iako je u nekim slučajevima upala bila toliko blaga da je mogla proći neprepoznata. Reumatska groznica može izazvati i privremeni poremećaj neurološkog sustava koji je nekad bio poznat kao »plesv. Vita«. Danas se naziva koreja. Osobe koje boluju od blažeg oblika imaju teškoća s koncentriranjem ili pisanjem. U težim slučajevima može doći do nehotičnog trzanja mišića ruku, nogu ili lica. Reumatska groznica najčešće izaziva oticanje zglobova - koljena, gležnjeva, laktova i ručnih zglobova. Bol se često seli od jednog do drugog zgloba. Međutim, najveća opasnost kod ove bolesti je izazivanje oštećenja srca

Peludna hunjavica ili peludna groznica je poremećaj imunološkog sustava koji se odlikuje alergijskom reakcijom na zrnca peluda i druge tvari. Drugi naziv tog poremećaja je alergijski rinitis, a javlja se u dva oblika: sezonska peludna hunjavica javlja se isključivo u doba oprašivanja određenih biljaka, a nesezonska peludna hunjavica može se javiti u bilo koje doba godine. (Srodan poremećaj pod nazivom nealergijski rinitis izaziva iste simptome, ali za razliku od peludne hunjavice nije posljedica alergije. Ako vas u proljeće muči peludna hunjavica, vjerojatno ste alergični na pelud drveća. Peludna zrnca trave i korova izazivaju alergijske reakcije tijekom ljeta, u jesen vam smeta kostriš, a gljivične spore u razdoblju od kraja ožujka do kraja studenog.

Cak i osoblje bolnica i domova za umirovljenike možda neće moći spriječiti da se kod njihovih pacijenata razviju ova razdražujuća oštećenja kože, koja kadšto mogu i ozbiljno onesposobiti bolesnika.

Anorexia nervosa (anoreksija nervoza) je pore­mećaj jedenja u središtu kojeg se nalazi pre­plavljujući strah od debljanja. Posljedica ovog neute­meljenog straha je samoizgladnjivanje i velik gubitak težine; osim mršavljenja i slabljenja, pothranjenost može izazvati hormonske smetnje, anemiju, ne­pravilno lupanje srca, lomljive kosti i mnoge druge probleme.

Teškoće pri usmjeravanju pozornosti - pokazatelj koji određuje da se radi o poremećaju pozornosti - ubrajaju se među najčešće razvojne probleme u djetinjstvu i pogađaju oko 20 posto sve školske djece, prema nekim procjenama. (Neke druge procjene, međutim, navode nižu brojku od 5 do 7 posto.) Poremećaj pogađa pet puta više dječaka nego djevojčica, a može potrajati i kroz adolescenciju, s nekim simptomima koji se mogu protegnuti i i u odraslu dob. Proteklih desetljeća postignut je velik napredak u liječenju. Istovremeno, međutim, puno toga u vezi s ovim poremećajem ostaje nesigurno ili slabo definirano, što dovodi do pretjerane popularne upotrebe ovog naziva: stručnjaci navode daje postalo moderno, osobito među tinejdžerima i njihovim roditeljima, kriviti poremećaj pozornosti za ono što može jednostavno biti nemarno obavljanje zadataka.

Premenstruacijski sindrom, obično poznat kao PMS, tjelesni je poremećaj označen raznim simptomima koji se redovito javljaju u jednom dijelu menstruacijskog ciklusa. Obično je to sedam do deset dana prije menstruacije. Gotovo svaka žena doživi najmanje jedan simptom PMS-a tijekom života, a između deset i pedeset posto žena redovito pati od ovog sindroma. Pojedini simptomi razlikuju se od žene do žene, no imaju toliko teške simptome da moraju zatražiti liječničku pomoć. Premenstruacijski sindrom obično se ne javlja u vrlo mladih djevojaka, lako neke djevojke imaju simptome ovog sindroma, najčešće se počinju pojavljivati nakon dvadesete godine. Premenstruacijski sindrom se najčešće pojavljuje u žena koje su imale velike hormonske promjene, primjerice nakon porođaja, spontanog ili izazvanog pobačaja te podvezivanja jajovoda. U žena koje prestanu uzimati hormonsku kontracepciju također može doći do pojave simptoma PMS-a koji traju dok se ne uspostavi hormonska ravnoteža.