Sistemska psihoterapija se odnosi na probleme u odnosima s ljudima ili nelagode u obitelji pa čak i seksualne disfunkcije u vezi.
Jedan od prvih poznatih terapeuta obiteljske sistemske psihoterapije je bio Theodore Lidz i to početkom 1940. godina.
Njegove dvije poznate knjige su “Shizofrenija i obitelj” i “Porijeklo i tretman shizofrenog poremećaja” te u njima on objašnjava da ponašanje roditelja može uzrokovati psihički poremećaj kod djece.
Onaj tko dominira u vezi, može loše utjecati svojim ponašanjem na drugog slabijeg partnera, a to se sve odražava na djecu koja su slabijeg psihičkog stanja. Zato je potrebno liječiti obitelj kao izvor psihičkih poremećaja.
Dat ćemo primjer: majka svojim nedvosmislenim ponašanjem šalje poruku svom djetetu za neodlučnost i općenito kaos u glavi, te se kod takvih osoba javlja shizofrenični panični poremećaj, kod nekih se javlja bulimija i anoreksija, kod nekih osjećaj manje vrijednosti, te se polako povlače u svoj svijet.
Kako odrastaju ti osjećaji se pohranjuju u podsvijest i kada dođe vrijeme da psiha više ne može akumulirati nove negativnost, čovjek “puca po šavovima”.
Kod sistemske obiteljske psihoterapije treba odmah djelovati kroz razgovor s cijelom obitelji koji su u krvnom srodstvu, zatim s bližim prijateljima, uglavnom je poželjno uključiti što više sudionika koji bi mogli pomoći u osvještavanju svakog oboljelog pojedinca.
Za svaku obiteljsku terapiju koja se vodi između članova, potrebno je identificirati područja gdje dolazi do konflikta, a koji se godinama gomilaju.
Kod takvog procesa dolazi do raščišćavanja nerazumijevanja, trzavica, svađa, konflikata, premašuju se barijere u komunikaciji, strahovi, krivnja, neprijateljstvo. Neutraliziraju se područja gdje postoje predrasude, tako da možemo reći da se tu radi o “bolesniku” cijele obitelji, a ne samo pojedinca.
Cilj sistemske obiteljske psihoterapije ima sljedeće uloge: treba pomoći u izgradnji karaktera, štititi obiteljski identitet, podučiti obitelj kako da zaštite same sebe, povezati ih s ostalom obitelji i obitelji iz prošlosti, učiti ih obiteljskom humoru, treba ulijevati nadu, poštovanje, respekt, dijeliti ljubav, dozvoliti svakome da iskaže svoje mišljenje bilo ono pozitivno ili negativno, ukazati na stvari koje su negativne.
Nadalje treba pomoći obitelji kako da lakše dolaze do zaključaka i dati im strategiju za to, promovirati kreativnost u obitelji, naučiti ih kako da se bore s tajnama, promovirati otvorenost, direktno ih suočiti s boli i kako ju lakše prebroditi i prihvatiti, dati im kontrolu u prekomjernoj konzumaciji koja ima za posljedicu ovisnosti, njegovati mir, blagostanje i prvenstveno pomagati jedni drugima….
Načelo sistemske psihoterapije je pomoći obitelji, odnosno njezinim članovima da bolje razumiju problem, zašto je on nastao i kako doći do najboljeg rješenja, a da je ono pozitivnog učinka za sve koji su se našli u toj grupi tretmana.
Oblici psihoterapije
Postoje brojni oblici psihoterapije, svaki s vlastitim pristupima i tehnikama. Evo nekoliko primjera:
Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT): Fokusira se na promjenu negativnih misli i ponašanja.
Psihoanalitička ili psihodinamička terapija: Istražuje nesvjesne procese koji utječu na ponašanje.
Humanistička terapija: Uključuje pristupe poput Gesalt terapije i klijent-centrirane terapije.
Sistemski pristup: Uključuje terapiju usmjerenu na obitelj i parove.
Terapije bazirane na svjesnosti: Usredotočuju se na svjesnost i meditativne prakse.
Integrativna ili holistička terapija: Kombinira elemente različitih terapijskih pristupa.
Eksistencijalna terapija: Fokusira se na izazove postojanja kao što su smisao, sloboda i smrt.
Art terapija: Koristi umjetničko izražavanje kao sredstvo terapije.
Terapija igrom: Primjenjuje igru kao sredstvo za komunikaciju i izražavanje, posebno kod djece.
Narrativna terapija: Fokusira se na priče koje ljudi stvaraju o svom životu.
EMDR (Eye Movement Desensitization and Reprocessing): Terapija usmjerena na obradu i integraciju traumatskih iskustava.
Dijalektičko-bihevioralna terapija (DBT): Vrsta KBT-a koja se koristi za liječenje osobito teških emocionalnih poremećaja.
Logoterapija: Temelji se na pronalaženju smisla u životu, često koristi u radu s osobama koje se suočavaju s teškim životnim okolnostima.
Svaki pristup je jedinstven i može biti koristan u različitim situacijama i za različite psihološke probleme. Odabir odgovarajuće psihoterapije ovisi o individualnim potrebama, ciljevima terapije i specifičnim problemima s kojima se klijent suočava.
Svaki pristup ima svoje jedinstvene prednosti i često se prilagođava individualnim potrebama klijenta.
Preporuka:
- Meditacija za opuštanje
- Zašto je aloe vera zdrava?
- Sjemenke lana – ljekovita svojstva
- Modrice na oku
- Uzgoj voća – kalendar
- Uzgoj povrća – kalendar
- Poremećaj prilagodbe – Sve što trebate znati
- Šta znači natalna karta? – Nauči čitati svoju natalnu kartu!