Sistemska psihoterapija se odnosi na probleme u odnosima s ljudima ili nelagode u obitelji pa čak i seksualne disfunkcije u vezi. Jedan od prvih poznatih terapeuta obiteljske sistemske psihoterapije je bio Theodore Lidz i to početkom 1940. godina.
Njegove dvije poznate knjige su “Shizofrenija i obitelj” i “Porijeklo i tretman shizofrenog poremećaja” te u njima on objašnjava da ponašanje roditelja može uzrokovati psihički poremećaj kod djece. Onaj tko dominira u vezi, može loše utjecati svojim ponašanjem na drugog slabijeg partnera, a to se sve odražava na djecu koja su slabijeg psihičkog stanja. Zato je potrebno liječiti obitelj kao izvor psihičkih poremećaja.
Dat ćemo primjer: majka svojim nedvosmislenim ponašanjem šalje poruku svom djetetu za neodlučnost i općenito kaos u glavi, te se kod takvih osoba javlja shizofrenični panični poremećaj, kod nekih se javlja bulimija i anoreksija, kod nekih osjećaj manje vrijednosti, te se polako povlače u svoj svijet. Kako odrastaju ti osjećaji se pohranjuju u podsvijest i kada dođe vrijeme da psiha više ne može akumulirati nove negativnost, čovjek “puca po šavovima”.
Kod sistemske obiteljske psihoterapije treba odmah djelovati kroz razgovor s cijelom obitelji koji su u krvnom srodstvu, zatim s bližim prijateljima, uglavnom je poželjno uključiti što više sudionika koji bi mogli pomoći u osvještavanju svakog oboljelog pojedinca.
Za svaku obiteljsku terapiju koja se vodi između članova, potrebno je identificirati područja gdje dolazi do konflikta, a koji se godinama gomilaju.
Kod takvog procesa dolazi do raščišćavanja nerazumijevanja, trzavica, svađa, konflikata, premašuju se barijere u komunikaciji, strahovi, krivnja, neprijateljstvo. Neutraliziraju se područja gdje postoje predrasude, tako da možemo reći da se tu radi o “bolesniku” cijele obitelji, a ne samo pojedinca.
Cilj sistemske obiteljske psihoterapije ima sljedeće uloge: treba pomoći u izgradnji karaktera, štititi obiteljski identitet, podučiti obitelj kako da zaštite same sebe, povezati ih s ostalom obitelji i obitelji iz prošlosti, učiti ih obiteljskom humoru, treba ulijevati nadu, poštovanje, respekt, dijeliti ljubav, dozvoliti svakome da iskaže svoje mišljenje bilo ono pozitivno ili negativno, ukazati na stvari koje su negativne.
Nadalje treba pomoći obitelji kako da lakše dolaze do zaključaka i dati im strategiju za to, promovirati kreativnost u obitelji, naučiti ih kako da se bore s tajnama, promovirati otvorenost, direktno ih suočiti s boli i kako ju lakše prebroditi i prihvatiti, dati im kontrolu u prekomjernoj konzumaciji koja ima za posljedicu ovisnosti, njegovati mir, blagostanje i prvenstveno pomagati jedni drugima….
Načelo sistemske psihoterapije je pomoći obitelji, odnosno njezinim članovima da bolje razumiju problem, zašto je on nastao i kako doći do najboljeg rješenja, a da je ono pozitivnog učinka za sve koji su se našli u toj grupi tretmana.
Foto: Jack Frog/Shutterstock